(Za one kojima je slika prevelika pa vide
tek dio i nevide čitav tekst rješenje je:
držati CTRL i skrolati da podesite veličinu prikaza)
Dignem pogled i vidim oblak. Baš je lijep, mogao bih ga uslikati. I dok izvadim fotič, namjestim parametre, već je iznad mene neki drugi oblak, ljepši ili manje lijep. Zagledam se u njega i ako nisu brze, nevremenske promjene, skoro da se ne vidi kako se mijenja. Tek uzastopni snimci, spremljeni u video paket, pokazuju koliko je oblak živ i razigran.Nametne se i pitanje: Od kuda crpi snagu za svoju razigranost ili goropadnost?
Zaintrigiralo me ovakvo snimanje oblaka. Nije dovoljno tek postaviti fotič na stalak i okidati. Iskustvo je majka mudrosti. Treba odabrati pravo područje na kome mogu očekivati akciju čitavo vrijeme snimanja, da netreba micati fotič. Treba procijeniti brzinu mijena oblaka da bih odabrao pravi vremenski razmak između dva okidanja. Treba imati sreču pa uhvatiti pravi oblak spreman na igru ...