Slijedeći tekst pronađen je na Facebooku, a prenesen je ovdje u potpunosti uz dozvolu autora:
"Fotografi, modeli, egotirperi i luđaci svih vrsta
Do mene su doprle neke priče kako se jedan, relativno poznati, domaći model žalio na ljude koje nije sramota stavljati loše i neobrađene fotografije na kojima su oni. Kao, gdje je tu kultura ophođenja. E pa jedan kratak osvrt na to kako stvari stoje.
Dragi moji (wannabe) modeli fotografi i ostali, ali ide prvenstveno modele. Ne vrti se svijet oko vas. Ukoliko vas netko pofotka na kakvom društvenom događanju i objavi fotku, nema mjesta čupanju kose. Jer, pazi sad, većina ljudi je kupila fotić ili mobitel kako bi pofotkala rođendane, tulume, krstitke svog djeteta i tako dalje i tako bliže. Nemaju apsolutno nikakve aspiracije da budu "fotografi". I kada idete hostesirati na kakvom društvenom događanju, budite svjesni da većina ljudi nisu fotografi, iako imaju fotić. Mahom su to tateki koji vode svojeg sinka ili kćer na kakav autosajam i pofotkaju si, bilo auto bilo zgodnu tetu. I da, oni će to objaviti na svom FaceBook profilu.
Ukoliko se ne možete nositi s tim da vas se škljoca u ne baš najboljem izdanju, i da na tim fotkama ne izgledate reprezentativno, mijenjajte profesiju ili hobi. Ukoliko pak ne želite mijenjati hobi, već smatrate da ljudi na javnim mjestima nebi smjeli fotkati jer bi vas mogli uloviti u ne baš reprezentativnom izdanju i te iste fotke negdje objaviti, potražite psihijatra. Navodno mogu pomoći u lječenju kompleksa.
Najbolje od svega, tako se uglavnom ponašaju ljudi koji žestoko kritiziraju razne Justine Bibere. No sva sreća nisu Justin Biber pa nemaju love za zakupiti cijeli hotel i organizirati sve tako da oko njih sav život zamre. Da imaju lovu, bili bi samo još jedna nadobudna zvijezda koja ima moć maltretirati sve oko sebe. Ne smijem si zamisliti svijet u kojem bi svaka deseta osoba oko mene bila Justi Biber. Noćna mora.
Još malo o modelima, fotografima i ostalim egotriperima. Opet, od koga dolaze izjave "ne objavljuj". Uglavnom od modela, ali i fotografa, koji s guštom pokazuju zadnje smeće od fotki. Fotke koje su mahom nakaradne i retardirane. Fotke na kojima ne postoji koža već neka plastična masa. Fotke na kojima je jagodična kost toliko istaknuta da model izgleda ko stara baba koja nema ni jednog zuba. Fotke u večernjim haljinama na pruzi ili u kamenolomu. Fotke na kojima je lice toliko devastirano da ih ni rođena mati nebi prepoznala. Niz pizdarija je beskonačan.
Pritom uopće nije važno zna li fotograf produkcijski to izvesti na visokom nivou ili ne pa je to loše odrađeno. Fotka modela u večernjoj haljini sa štiklama na pruzi ili u kamenolomu je smeće. Bila ona snimljena i obrađena loše ili kvalitetno, krajnji rezultat je isti, to je smeće. Točka, amen, nema dalje. Ukoliko vam treba jednolična pozadina za izdvojit modela, jeftinije i jednostavnije je curu u sobi staviti pred kakvu zavjesu nego voziti sebe nju i opremu 50 ili više kilometara u kakav napušteni kamenolom pa snimiti retardiranu fotku. Pred pozadinom ne prodajete muda pod bubrege, zna se da je u pitanju studijska fotka. U kamenolomu je to retardirano. Kada vidite fotku modela u kamenolomu, a u štiklama je i večernjoj haljini koja je primjerena bečkoj operi, da je objavljena u kakvom modnom časopisu. To ne znači da je fotka dobra, to je i dalje retardirana fotka, ali ukazuje na činjenicu da su svi skupa u lancu produkcije bez... OK, želim ostat pristojan.
Ako nekom nije jasno, da pojasnim najjednostavnije. Jedna je stvar kada radite bajku, tada je sve dopušteno, druga je stvar kada prodajete muda pod bubrege. Recimo, sasvim je normalno da Superman svojim dahom otpuše čitav vod vojnika, ali je isto tako retardirano kada tajni agent Nico Toscani (Steven Seagal) sasvim goloruk u bolnicu pospremi 20 izvježbanih vojnika naoružanih do zuba. Naprosto vrijeđa zdrav razum. E, isto tako i gore navedene fotke vrijeđaju zdrav razum.