Prije nekih mjesec i pol dana, netko je po noci zapali prikolicu, samo dva ulaza dalje od mene. Nisam to vidio, ali par dana kasnije sam prolazio i vidio kako trojica muskaraca ciste zgariste. Otisao sam do njih da cujem sta se desilo. Veliki debeli, celavi muskarac u zelenoj potkosulji, sijedih brkova izvezenih poput bana Mazuranica, je ocito bio glavni, bila je to njegova prikolica. Njemu su ‘pomagali’ s limenkom piva u ruci mrsavi visoki mladic, duze svijetle, ispucane kose i ispijena lica, vjerovatno sa starim tockicama u venama i neki stari cicica, kojem oci idu u kriz, sto mu daje prilicno blesav izgled. Medjutim oni nisu nista rekli, samo je stari gazda drzao rijec. Ispricao mi je o katastrofi koja ga je zadesila, o tome kak mu je netko benzinom zapalio prikolicu na kojoj se nalazila pec za dimljenje ribe, po kojoj je bio poznat, ne samo u kvartu nego i sire, o tome kako nitko nista nije vido ili nitko nista nece reci, o tome kako je to strasno, ali ga i ne cudi, jer kvart propada, o tome kako je on prije cistio i odrzavao okolis oko zgrada, ali kako mu to sada vise ne pada napamet ciniti, kako je golim rukama ubijao stakore, a opcina mu je rekla da je to njegov problem, o tome kako ga sad vise nije briga, kako vise nista nece cistiti, dok mu god stakori ne ulaze u stan... Pozelio mi je srecu u kvartu.
Prije par tjedana, sam se probudio u pola cetiri ujutro. Ogromna galama na ulici. Muskarac se na cesti derao iz petnih zila: „Otvori vrata!!! Otvori vrata!!!“, a istodobno su odjekivali udarci BAM! BAM! Kao da nabija u vrata. Galama me probudila, dolazilo je iz blizine, i jos je trajalo. Otisao sam pogledati kroz prozor. Ispred ulaza do mojega s lijeve strane stajao je muskarac mahnito hodao oko plavog auta i derao se. Neka zena mu je odgovarila s prozora: „Ona te se boji. Daj se smiri.“ A on se opet derao: „Smiren sam. Otvori vrata, prokleta...“ U tom trenutku su dosla dva policijska auta ispred ulaza. Policajci su smirili tipa i galama je prestala. Ja sam otisao na spavanje. Drugi dan prolazim ispred kuce i pored onog plavog golfa. Auto je bio sa svih strana izubijan, udubljen lim, razbijeni retrovizori. Bio je to auto one zene, koja se bojala otvoriti vrata. Ja sam prestravljen odmah pogledao moj auto, koji je stajao tik do njega. Srecom, pa nista.
To je Zaboland.
Post je objavljen 08.07.2014. u 10:57 sati.