Mojsije je bio tek na početku zadatka svog
A već se pitao zašto ga pred teškoću stavlja Bog
Zašto ga šalje s tolikim zahtjevom ispred trona
Ako je znao da je tako okorjelo srce faraona?
...
I zar današnji svijet nije okorio, pun ideja zloga?
Klanja se moći čovjeka, a sve je manje vjere u Boga
A ludost je to, jer čovjek je prah pred Tobom Bože
Ludost je vjerovati da bez Tebe sretan biti može!
...
Nije lako u okorjelu svijetu Tvoj trag pronalaziti
Nije lako ostat na Putu, a u zamke ne zalaziti
Nije lako ne gunđat gledajuć nepravdu na djelu
Nije lako ušutjeti i klanjat se Tvojoj boli, na raspelu.
...
Nije lako okorjelo srce, puno zla, ne suditi
Nije lako i tada u svom srcu vjeru probuditi
I prepustiti Tebi neku ljudsku zloću, da stoji
Dok Tvoja ruka pravdu po mjeri ne skroji
No ne želiš ipak nit da samo puštamo zlo da teče
Suradnju želiš i bratska opomena da se reče,
A kad opomena postane bez ikakva rezutata
Što tada - već moliti za tu sestru, za tog brata
Zašto srce bude zlo? Zašto se Ljubavi Božjoj protivi?
Možda Ljubav nikad upoznalo nije - pa bez nje živi?
Tko pozna tajne ljudskih srdaca i njihovih otvrdnuća...
Osim Tebe, Bože, koji si gospodar smrti i uskrsnuća...
Možda tvrdo srce misli da si Ti, Bože, daleko u Raju,
Možda želi da mu Tebi posvećeni - primjer daju...
A što ako srcu tom Bog i čuda šalje, a ono isto biva?
Ne znam... ni kako ni zašto se to otvrduće srca zbiva
No Ti i takvo srce u svoj plan spasenja uključuješ,
Ako samo sebe ne isključi, ni Ti ga Bože, ne isključuješ
Ne znam kako to da nekom ni čuda ništa ne znače,
I jel moguće da neko srce pred Tobom nikad ne zaplače,
I zar moraš Bože zlo pripustiti da ga otrijezniš od zla
Da se srami svoje tvrdoće, da se čelom dotakne tla?
Ne daj da sudim okorjela srca - što se Tebe ne boje
Jer okorjet mogu i ja, bez Milosti i pomoći Tvoje
Ja ne znam trenutak Tvog pohođenja njima
Samo znam da Ti, Bože, spasenje želiš – baš svima...