Marketing
Kardinala za ministra!
Prenosim neke svoje biilješke sa facebooka.
Neki na desnici skovali su parolu da je ORaH = SDP light.
Ja bih rekao, da je SDP, nakon Mornarovog poklonjenja nadbiskupu = HDZ lighth. 
Ministar je KJTV trebao, ako već smatra taj razgovor potrebnim, pozvati nadbiskupa sebi. To bi već činilo značajnu razliku.
SDP nikad nije bio moj izbor, ali sam generalno smatrao, od kraja 1990-ih (ne ranije, kad sam još milsio da bi HSLS mogao biti druga stranka koja bi mogla zamijeniti HDZ!), da je vlada na čelu sa SDP-om bolja od HDZ-ova. Sad više nemam razloga to misliti.
U ekonomiji, prošli tjedan je ORaH imao tribinu o ekonomskoj demokraciji (radničko zaposjedanje, kooperative, etičko bankarstvo), nešto od čega se "liberalni tehnokrati" u SDP-u užasavaju. Tribina je bila zanimljiva, četiri kvalitetna izlaganja, iako mislim previše u NGO-stilu, falilo je političke oštrice. Vidjet ćemo hoće li to ostati samo koketiranje ili dio programa.
(Iskreno, koliko vidim, narod više voli "dobrog gazdu" nego da mu govore kako se sam treba borit za svoje interese. Nedostatak horizontalne solidarnosti, paternalističko-klijentelističke mreže koje i dalje funkcioniraju i ljudi se na njih oslanjaju.)
Čitao sam u subotnjem Jutarnjem, prilog "Magazin", komentar Darka Hudelista, na osnovu razgovora sa Tončijem Kursarom, Zdravkom Petakom i Antunom Vujićem. Naslov: "Komadina i Picula u bajci o povratku korijenima socijaldemokracije«. Kaže da je "liberalni tehnokratizam" danas vladajuća paradigma na kojoj počiva politička Europske unije i svih drugih u svijetu. Ulazi i u neka čudna generalna filozofiranja o "reverzibilnoj koncepciji vremena", naime, da je nemoguće povratiti "državu blagostanja" iz 1950-ih do 1970-ih.
Nisam sve detaljno pročitao, ali fali rekao bih poentiranje: znači li to da je vladavina "liberalne tehnokracije" sada i zauvjek neminovna jer je to fukojamski "kraj povijesti", ili treba tražiti radikalnije, drugačije pristupe i traganja za alternativama? Jer, najzad, i sasvim umjereni analitičari kažu da ovaj sustav ima ozbiljnih problema, ne manih nego što ih se u "državi blagostanja" pokazalo 1970-ih.
Ljevica bi valjda ipak trebala pokazati barem otvorenost prema mogućnostima alternative. Pa onda recimo eksperimentima, ne mora se ići na tradicionalnu revolucionarnu koncepciju rušenja cijelog sustava jednim udarcem.
Zato su stvari kao "ekonomska demokracija", koje gore spomenuh, zanimljive. Primjer jednog ITAS-a, gdje su radnici održal ibar dio proizvodnje nekedašnje "Prvomajske", pa kasnije i povećali, dok je ono što su preuzeli država i tajkuni uništeno.
U kulturi (što znači, u jednostavnom dvosektorskom modelu, sve što nije ekonomija), ORaH zastupa (a njegova predsjednica personificira) ono što, da bih izbjegao dvosmislenosti oko pojma "liberalan", nazivam "permisivistička" koncepcija, nasuprot konzervativnoj ili tradicionalističkoj (ljevica vs. desnica u kulturnoj sferi). Tu postoji ozbiljna podjela u hrvatskome društvu (za razliku od ekonomije gdje samo na marginama ima žestokih ideoloških sukobljavanja libertarijanaca i socijalista), a zadnjih godina konzervativna (pa i reakcionarna) struja je puno bolje organizirana (već desetak godina na Bogoslovnom fakultetu se podučava socijalno zagovaranje i management neprofitnih organizacija).
A SDP nema ni minimuma nekakve koncepcije, svjetonazorske osnove, koju stranka mora imati, da bi na dulji rok održala prepoznatljivost. Svi su izgubljeni u dnevnom pragmatizmu. Tradicionalisti su u ofanzivi? Ajmo se odmah predat, to je lakše nego da odlučno zastupamo svoju izvornu koncepciju. (Ionako smo to zastupali samo zato jer ovi iz EUrope gnjave...)
Kak je krenulo, bit će parola SDP = ORaH light. 
Post je objavljen 07.07.2014. u 22:00 sati.