Mojsije i brat mu pođu k faraonu, nisu se strahom smeli
I rekoše mu da pusti Izraelce jer tako Bog njihov želi
'Ja ne poznajem vašeg Boga, a vi ste lijenčine',- kaza im on
A onda još teže poslove na njihova pleća svali faraon.
Zašto Bože, pitao je Mojsije, zašto si me poslao
Rekao si da ćeš pomoć, a evo muku si mi dao
Rekao si da ćeš biti sa mnom, da ćeš me voditi
A evo – zar ne vidiš – zlo će još većim zlom uroditi
...
Zašto Bože? – pita Mojsije, nije mu jasan Božji plan
Kako ga to šalje faraonu, a dopušta da bude ismijan
I ne samo to – Bog dopušta da cijeli narod teže pati
Pa kako, osim vjerom, u smisao tog pohoda vjerovati
... Zašto Bože? – i naše srce to pitanje Boga možda pita
Kad ne vidimo da je Tvoja sveta volja i pod zlima skrita
Ti ne želiš zala, al pripuštaš ih za neko dobro veće
Dok nama nije jasno ZAŠTO nas odvajaš od sreće?
ZAŠTO muka, zašto patnja? – vječno je čovjek pitao
I prije Mojsija i poslije, za odgovorima svuda skitao
Od traženja odgovora ipak je lakše samo prigovarati
Jer tko će se sa tim mučnim traženjima umarati
Zašto Oče? Zašto ne skratiš naše vrijeme muka
Zar je oslabila Tvoja želja ili Tvoja moćna ruka?
Mi, jadni, ne znamo svu dubinu Tvoga plana
Ko što ne znamo ni svu dubinu Isusovih rana
Mi ne shvaćamo često da je Tvoj plan za nas bolji
I da nam je najbolje – prepustit se Tvojoj volji
Znamo riječi: Jaram je moj sladak i breme je moje lako
Al nama nije jasna ta lekcija, mi ne znamo – kako?
Mi nismo sveci koji tako žarko križ podnosit žele
Još smo zemljani, pa nas zemaljske stvari vesele
A kad jednom dopustiš da Tvojim očima gledamo
Dat ćeš nam i milost da se Tvojoj volji predamo
...
Marijo, Majko i ti si mogla često pitat 'Zašto Bože?'
Al si imala djetinje povjerenje u Boga koji sve može
Pomozi svojoj djeci u vrijeme mračnih, mučnih sati
Vjeru da bol vrijedi i pouzdanje u Boga ti im vrati
...