Ajmoooo,
tamburašiiiii,
za naš stol,
za nas ćoškaste,
spiralne,
za nas piramidalne
za nas koje smo
otvoreni krug,
Ajmooo,
onu
moju
od ratara i bekrija
od davne panonije!
Noć je slatka,
ko mošt
i moramo je
popiti,
polako, ne
naiskap.
Ako i koja
čaša
strada
(jedna za radost
druga za tugu)
to je zbog
duše
da
ostane cijela.
Ajmooo,
berdo i primu
veselo,
nikakav plačni
zvuk,
za nas dvi
u kutu,
za nas dvi
od plamena i žara,
za nas bodljikave
ko najfiniji baršun,
jer uz
mlađak
nas dvi
mjesečeve ratnice,
svetkujujemo
ispijajući
i blagujući
život sam.
A brige,tuge
podređene i
nadređene,
naše prtljage
bremenite
pa i one
nam ko ravnopravne,
drugo moja,
to ćemo
neki drugi dan!
Post je objavljen 06.07.2014. u 15:02 sati.