Prije dok sam sanjao često sam se gubio u nepoznatim dijelovima poznatih gradova. Jutros sam šetao s Jinom dijelom naselja koji nikad ne obilazimo, sve moguće je njušio i obilježavao mokraćom pređeno češće nego uobičajeno. Nije bilo budnih, nisam imao koga promatrati pa sam zabrazdio u acocijacije uz bajku o Ivici i Marici i njihovom obilježavanju puta kamenčićima. Dok sam bio mlađi primjetio sam da cure koje "gostuju" u stanu redovito nešto zaborave. Ne znam je li i blog odraz te čudne gubitničke potrebe ostavljanja traga. Što ako se i ne znamo vratiti ili jednostavno putem nestane potreba za tim?