KAD BI ZNALI DA NEMAMO VIŠE VREMENA
bi li onda bili spremniji
ostaviti sve ispraznosti i taštine...
svaki grijeh koji nas dijeli od Tebe,
Sva loša djela i misli zle, sve budalaštine ...
...
Kad bi znali da nemamo više vremena, Isuse dragi
I da ćemo se za koji tren naći na Tvojoj vagi
Dal bi nam glavom prošlo pitanje, a i srcem svim:
O Bože... hoću li se naći dostojnim???
Hoću li moći, Isuse dragi, uzeti Tebe za ruku i ući
U raj, ... jer to uistinu znači – vratiti se kući ...
Hoću li vidjet na Tvom licu osmijeh... ili trag tuge
Hoći li reći tada: 'Raj nije za mene. To je za druge...?'
Kad bismo znali da nas Tvoje srce zove
Da ostavimo sve poslove i ljude
I odemo iz doline ove ...
Da Tebe sretnemo oči u oči
I sebe sretnemo u ogledalu Tvog oka...
Bi li to bila uistinu radost
Il zbog zloća naših – tuga duboka?
Svaki dan smo tom susretu sve bliže
mada ne znamo časa susreta tog
Istina je vjere naše –
U ovoj zemlji smo samo hodočasnici
na putu do Boga svog!
Al nevolja je naša što mislimo često
Da vremena još puno imamo
Pa većinu posvetimo ostalom,
A Tebi tek mrvice damo.
Odgađamo vrijeme susreta s Tobom
U molitvi ili ispovijedi
Zaboravljamo da je Bog – dobri Otac
I ako smo se mi udaljili –
istina ta vrijedi.
Ti nas ipak strpljivo čekaš
I svaki dan nas želiš sresti
U riječi nekoj, u događaju,
U crkvi, u vrtu, u kući, na cesti ...
...
A u ropstvo grijeha toliki su pali
Ne želeći se ni dići
Čini im se da je bez Tebe lakše
I bezbrižnije kroz život ići.
Istina, TI nisi obećao život bez križa,
Bez suza i boli ...
A Ti si obećao pomoć svoju
Svakom onom tko Te za pomoć moli ...
...
KAD BI ZNALI
DA NEMAMO VIŠE VREMENA
bi li onda bili spremniji
ostaviti sve ispraznosti i taštine...
svaki grijeh koji nas dijeli od Tebe,
Sva loša djela i misli zle,
sve budalaštine ...