Nije košulja plava i nije njegova. To je haljina plava i samo je moja. Miriši na mene i ne podsjeća me na nikoga.
Kupila sam je kada smo još bili skupa. Bila je obješena na vješalici jednog velikog trgovačkog lanca koji mi više liči na skladište nego mjesto gdje bih kupila haljinu. Rekao mi je da je kupim ako želim iz zajedničke blagajne, a u zamjenu će on kupiti jednu pamučnu na kojoj piše nešto smiješno i crne je boje. Ta je haljina čista jeftinjara od pamuka, koštala je jedva 50 kuna. Svidjela mi se jer je intenzivno plava i jednostavna. Totalno paše na moje žute naočale i žute nokte. Pa kaj onda kaj zgledam ko hipster! Zrezana je mam ispod guzice i ne smijem u njoj voziti bicikl po velegradu. U naramenice plave boje često se uplete moja plava kovrčava kosa. I to je jedini trenutak kada se na nju naljutim, onda kada me čupne i nanese mi malu bol.
Moja je plava haljina Made in China, sumnjive kvalitete i vjerojatno farbana opasnim bojama u najmanju ruku u sumnjivim radnim uvjetima. Rasteže se i biti ću sretna ako potraje i dvije sezone. Nisam razmišljala o uvjetima rada i o tome kako je boja na njoj možda toksična. I u tom trenutku nisam razmišljala o satnici onoga tko ju je sašio. Bila sam očarana njenom bojom i razmišljala sam kako ćemo se ona i ja zabaviti.
I da samo velim. Boy, oh boy, we are having so much fun!
Mala plava haljina me čini sretnom. A jučer je i usrećila klipana koji mi je pogledao guzu kad sam se penjala na palubu. Nisam umišljena, ali njegov perverzni smiješak mi je to pokazao. Za svaki sam se slučaj vozila na drugoj strani palube. A i mala plava haljina je zbilja pomogla. Prekjučer je zbog nje ekipa krenula dvije minute kasnije iz lučice jer su mi ostale naočale u prodavaonici karata. Zbog nje me zapamtio striček koji je član posade i sada mi svaki put kad se pojavim na brodu ponudi kavu i osmijeh. A zgodan je pa imam kaj gledat dok se vozim. Isto tak mi je jučer pomogla da si vratim mp3. Natjerala me da zagrlim konobara za zahvalu što mi je sačuvao mp3 i nije ga spremio u vlastiti džep. Morala sam mu obećati da ću se vratiti k njemu na kupanje i cugu. I znam da se neću vratiti tamo, ali lijepo je znati da je ta haljina neš i privukla. Posebno imajući u vidu koliko je konobar mlađi od mene.
Volim ju jer stalno negdje putujemo zajedno. Pa smo na brodu, pa na kopnu, pa bicikliramo po otoku. Milina! Jučer smo ona i ja do jutarnjih sati cugali s ljudima koje smo prvi put upoznali i bilo nam je lijepo. Zbog nje smo dobile cugu od susjednog stola.
Znam da će joj isteći rok trajanja, da će se pohabati i rastegnuti. A onda ću je morati baciti, možda je iskoristiti kao krpu za prašinu. Ostati će u mom sjećanju kao haljina koja je bila baš za mene, zabilježenu na fotkama. I jednog ću dana gledati te fotografije i žuditi da je obučem još samo jednom.
Ali sad je ona tu. Plava, neustrašiva i spremna na pustolovine. Baš kao i ja! Plava, neustrašiva i spremna na pustolovine...
Post je objavljen 04.07.2014. u 14:38 sati.