I prije novog putovanja prema Atlantiku još poneka fotka iz našeg, meni izuzetno dragog grada
Sada već sigurno znate koji je, a za one koji nisu u njemu bili to je
Rovinj
Stvarno volim taj grad i kad god mi se ukaže prilika dođem ga posjetiti. ljetovala sam u njemu pa sada nemam problema sa švrljanjem
kroz Rovinj
sa uvijek zanimljivim događanjima
ili osoboma koje izgledaju kao kipovi sve dok im ne ubacite koji euro kada u trenu ožive. Uvijek su zanimljivi klincima. Rovinj je lijep i kada ga gledate hodajući njegovim ulicama
punim turista ili praznim koje mene uvijek privuku.
Jednako je, ako ne i ljepši kada ga gledate s mora odlazeći ili se vračajući sa
Crvenog otoka. I tu mi je sve znano pa biram lokaciju za odmor uz pogled na
jedrilice koje tiho prolaze i svjetionik
i galebe koji su u stalnom poslu hvatajući ribe za svoje potomstvo
koje još nerođene ostavljaju na kratko kako bi i sebe nahranili. Prolazeći uz manji otok sv. Katarina
hvatam crkvu sv. Eufemije u Rovinju. Zanimljivost te crkve, osim povijesti je i kip sv. Eufemije na vrhu tornja koji se okreće ovisno od kuda vjetar puše. Pa tako točno znate koji je vjetar. No za one koji ne poznaju Ružu vjetrova
mogu sve saznati čekajući brod za neki izlet. Ili promatrati
prekobrodske razgovore. Za kraj, a do ponovnog povratka sa zelenog otoka veliki pozdrav svima uz najljepše želje za odlične provode ovog ljeta.
