''Dopusti da se tvoje sluge nasele u kraju gošenskom!'' -
reče Josip faraonu. Dozvoli on, pa mu obitelj tu pronađe dom
Tada oca, starog sto trideset ljeta, pred faraona dovede
pa tom kralju stare kosti o svom životu kratko pripovjede
Pristizali su Josipu gladni ljudi, makar ne bilo im drago,
davali su oranice i stoku za hranu i sve svoje blago
Svijet je i sebe davao u roblje, samo da gladan ne bude
Pa tako Josip faraonu pribavi blago, zemlju i ljude
U zahvalnosti su ljudi pred Josipom bili prostrti
sretni što su živi, što ih je izbavio od sigurne smrti
Jakov pozva Josipa da mu kaže zadnju želju koju ima
-da ga ne ostavi u Egiptu već da se pokopa sa ocima
I Josip obeća, zakune se onako kako otac to i htjede
Sluteć da je blizu kraja, gledao je te očeve kose sjede
Sluteć da je blizu kraja Jakova srce još na nešto ponuka:
da opet Josipa pozove i dva mu sina, njegova unuka
Manašea i Efrajima Jakov tada blagoslovi
Al Efrajima što mlađi bijaše većim on oslovi
Jakov pozva i sve svoje sinove druge
Pa poče sricati o njima rečenice duge
I prokletstva i blagoslovi mogli su se čuti
Ovisno o tome kakvi su im prije bili puti
...
Kako je dobro blagoslov od blagoslovljenih ruku primati,
Kako je dobro Boga u životu za pomoćnika imati,
Kako je dobro blagoslovljen biti blagoslovljeni samo znaju,
Kako je dobro blagoslivljati - možda ćemo znati tek u raju.
... Ne daj Bože da preko nas ikad dođu psovke - ta vražja slova
Nego daj da budemo drugima - kanali tvoga blagoslova ...