Došlo je i to vrijeme, dete je zvanično otišlo na godišnji, a prije toga je zvanično ušlo u ono tinejđersko doba, i došlo je to vreme da se mijenja dječja soba u tinejđersku, što znači veći krevet, veći stol, ali prvo valja sav stari namještaj rastavit pa ga nekome uvalit, a tu je mužjaka uvatila sjeta, još jučer je svojem malom detetu kucao neke slike na zid, i nikad nije sanjao da će se rastavljat i sve se onda činilo bajno i sjajno, i eto, odu godine, ode namještaj, a to dete tako bezobrazno i nemilorsdno odrasta, u međuvremenu se rastavio brak, a sad se eto rastavlja i namještaj, iako, brak kakav takav bijaše dost klimav i natruo, a, eto, čini se da ni namještaj nije puno bolji, sve je to sklepano nabrzaka i još u startu zamišljeno da ne potraje, da se mijenja i novo kupuje.
Uglavnom, upao mužjak u tugu sjetu i krizu zrelih godina.
Za razliku od njega, ja s veseljem gledam u prljavo bijele zidove, nema tu nikakvih uspomena za mene, samo bijela ploha za neke nove boje.
U isto vrijeme kolegica na poslu doživjela je prvo ozbiljno kašnjenje menstruacije bez ikakvih kmečećih posljedica. Sad se i ona sprema na upoznavanje s tim tijelom koje propada, i tom nekom, pripremom za menopauzu i to sve nešto.
Za razliku od nje, odavno sam spremna.
Ili mi se tome tako čini.
Konačno je došlo to doba godine, kad je sve podnošljivo i lako i prihvatljivo.
Zaključila sam, i to je moj konačni odgovor - jedino vrijeme i okruženje kada ljudsko biće može s lakoćom i prirodno funkcionirati jest ono u kojem se najbolje osjeća dok je golo.
Sve drugo neprirodno je i izopačeno.
Eto.
Post je objavljen 02.07.2014. u 22:31 sati.