Marketing
Sreća je putovanje: It's up to you New York
"Start spreading the news
I am leaving today
I want to be a part of it
New York, New York"
Kiša pada, a mi čekamo taxi da dođe po nas i odvede na autobusni kolodvor...M se vraća po zimsku jaknu jer je hladno...New York sam zamišljala u tisuću varijanti, ali nikada nisam mislila da će me u njemu uloviti kiša...Ježi ga, jednom je prvi put, pa neka i sjekire padaju, biti ću kao u Sinatrinoj pjesmi, dio njega...
Put iz Bostona traje 4 sata....Pokušavamo spavati, ali radimo ono što nam najbolje ide kada smo skupa...Pričamo i pričamo....Jadna ona nekolicina ljudi s nama u busu, i oni pokušavaju zaspati...Nakon 2 sata stajemo na piš pauzu u gradiću New Heaven, koliko sam samo knjiga pročitala u kojima je radnja smještena u taj gradić, a i par filmova (naravno romantičnih) bi se sigurno našlo....Malo prije NY, M uspjeva ztadrijemati....Moje oči se šire, vidim obrise izdaleka, dišem ubrzano, trkam ju rukom: Marta, stižemo!!!
Iskrcavamo se na istočnoj 38. ulici, a trebamo doći do Hotela na zapadnoj 42. Inače sam prilično snalažljiva po gradovima i putovanjima, ali Manhattan je nevjerojatno jednostavan, pogotovo onome tko ga je na google mapsu posjetio milijun puta kao npr ja :) Odnosimo stvari u Hotel, odmah srećemo Voditelja koji nam se predstavlja: Miralem drago mi je! Vidio je rezervaciju iz Rijeke, a onda nas čuo kako razgovaramo na hrvatski pa nas odmah pozdravio, smješta nas u sobu sa pogledom na Empire State Building...Vani pada kiša, ali vidimo obrise....Izlazimu na ulicu, smrzavamo se....Zadnji je dan ožujka, ali proljeće u NY nije došlo....Kiša lagano pada, vjetar puše do kostiju...Kao da se spoji riječka kiša kada lagano i dosadno pada i riječka bura koju ne moram opisivati onome koji ju pozna...kao što rekoh: do kostiju....Šećemo 42. ulicom, što se više odmičemo od hotela, sve više neonskih reklama blješti oko nas...Znala sam da će biti tako.....Ne skidam osmjeh s lica, stižemo na Times Square....Slikamo se, milijun slika, zajedničkih selfija, ljubazni prolaznici nam se nude poslikati nas (u SAD su svi ljubazni!!!!). Iako je M bila nekoliko puta u NY, dozvolila mi je da budem vođa, inače volim organizirati putovanja i dosta se dobro pripremam, pa sam odlučila da ćemo prvi dan provesti šećući od Times Squarea Ulicom Brodway (iliti Široka Ulica) do kud nas put dovede..,..Uz jednu pauzu za ručak u preslatkom francuskom restoranu gdje je uživo svirao jazz band, i uz nekoliko posjeta dućanima u periodima kada nas hvata pljusak, stižemo do Tribece....Put od cca 5 km, ispod jednog "kišobrana za dvoje" je trajao cca 3-4 sata, prošli smo od 42 ulice do nulte i onda još daleko ispod....
"These vagabond shoes
Are longing to stray
Right through the very heart of it
New York, New York"
U jednom od dućana u koji smo se sakrili za vrijeme pljuska, pitamo prodavača gdje navečer možemo otići na karaoke da je sigurno i zabavno...Očito (gay) prodavač nas upućuje u BOOTS AND SADDLE gay karaoke bar, njegov prijatelj tamo preko tjedna nastupa kao drag queen, pub je very friendly i very safe jer se nalazi u bogatijem kvartu.....Druga prodavačica se pridružuje hvaljenju puba, iako mi nismo baš sigurne u odabir, ali u iskušenju velikom, zahvaljujemo se i izlazimo....Iscrpljene od ranog buđenja, pješačenja, kiše i vjetra, vraćamo se taxijem u hotel....Taxiji su u NY jako povoljni, za recimo 5 USD (nas2) se možemo voziti metroom, dok se za 10 USD možemo voziti iz bilo kojeg djela NY do našeg hotela, tako da je taxi (uz pješačenje) bio jedini izbor prvoga dana....M surfa po netu tražeći recenzije drugih karaoke barova i izbor pada na karaoke bar u azijskoj četvrti blizu Empire State Buildinga gdje je i mnoštvo azijskih restorana....Sređujemo se (DA ČITAJTE SREĐUJEMO jer će to biti ključan moment kasnije) kao za maturalnu zabavu, šminkamo se i odlučujemo prvi ići na večeru (joj što volim spring rolice i pohani sladoled), a nakon je pjevati.....Nakon večere u tako-tako restoranu u kojem smo se ipak uspjele prežderati, odlazimo 2 ulaza dalje u karaoke bar imena koji obećava-"FIVE".....Izlazimo iz njega smijući se ko bedaste....Što se desilo??? Ušle smo u prazan bar u kojem nam je žena ponudila sobu za nas (u baru ima 5-6 soba za okupljanje društva) i mikrofon u kojem onda možemo same si puštati muziku i pjevati....Na ponudu smo ženi odgovorile, prasnuvši u smjeh: TO SMO MOGLE I DOMA!!! Kroz smjeg: GOOODBYE AND THANKS i ohrabrenje i taxi do gay karaoke bara u West village....
Ulazimo u mali pub gdje je očigledno:
1. svak svakog zna (nešto kao kafić uzdravlje)
2. svi su homoseksualci (i muškarci i malobrojne žene)
Marta ide po pivu i margaritu dok se ja neugodno stišćem uz nju....Svatko tko me pozna, zna da sam otvorena osoba koja se uklapa u svako društvo u kojem vrlo brzo postaje jedna od najglasnijih, no međutim, počeli su mi u glavi sjevati munje i gromovi!!! "Pa mi smo u New Yorku, nitko trenutno ne zna gdeje smo, šta ako smo u ovom baru kao hetero osobe nepoželjne i budemo imale neugodnosti....Strah se počinje razbijati kada nas neki tip pita da li želimo da nas poslika...Namještamo se (na slici mi se čita poprilična ankcioznost) i klik....-koliko ste dugo zajedno-..Odgovaramo uglas: 20 godina!!!! -20 godina????? -Da, najbolje smo prijateljice 20 godina....-Čekajte malo, niste u vezi? -Ne, oženjene smo hetero osobe i prijateljice smo 20 godina! -Ufff, čestitam, ali kako to da ste došle u naš bar? -Na preporuku, da li smo poželjne ovdje?- Pa naravno, mislim očigledno su ovdje svi gay i nismo navikli na hetero osobe u baru, ali zašto ne biste bile poželjne? Ovo je moj dečko, skupa smo 2 godine.....Počinjem osijećati da me napetost popušta, pomalo pijem pivu i počinjem uživati u izvedbi malog kineza koji uporno pjeva naslovnu pjesmu Flash Dance-a: WHAT A PEEELING....O da, sa P!!! Pitamo glavnu voditeljicu (voditelja) programa (drag queen Victoria) kako možemo pjevati, daje nam ogromnu uvezenu knjižurinu s popisom pjesama i papiriće s olovkom na koje možemo upisati želje i odnjeti ih DJ-u.....Naravno da je prva pjesma naša srednjoškolska Stand by me, a ja tvrdim da je najjednostavnija pjesma za otpjevati Sinatrina Fly me to the Moon pa se odlučujem za nju....Marta ima svoj show, a u prvim redovima skuplja žensku publiku, koja ju, vjerovbali ili ne, na završetku pjesme lovi u padu i spašava od loma po stepenicama (ne, nisam gledala film ni sanjala, desilo se i sad se smijem!!)...Nakon dobra 2 sata i sve više pive i margarite, dolazi moj red za veliku premijeru koja završava mojim polupjevanjem, poluderanjem, zaboravljanjem riječi i nesnalaženjem gledajući u ekran pa tratralalalallalala, plesanjem i pljeskom na kraju (ili sam si ja to umislila?????).....Sve više razgovaramo s ljudima...Nisu svi gay...Oni koji jesu, su vrlo pristupačni, drago im je da smo tako open minded i odlučile se zha njihov bar, hvale nam odjevnu kombinaciju (sijećate se sređivanja za maturalnu) koja je teški promašaj za gay bar (očigledno) u kojem smo trebale doći u košulji i trapericama, nagađaju da li smo par ili nismo pa počinju ispitivati i svi se čude da smo prijateljice već 20 godina, tim više što pola vremena živimo na različitim kontinentima....Victoria nas zove i počinje naša zajednička pjesma...Marta je trebala biti PINK, a ja neki Nate (muški vokal), ali na samom startu, kako pjesma i počinje ("Right from the start"), ona se zbunjuje, zagrlim ju i pomognem u pjevanju.....Više nije ni bitno kako smo zvučale (o da, na žalost snimke postoje), ali to je bio THE TREN u kojem smo postojale samo nas dvije i naš osjećaj za tu pjesmu koju smo svaka pjevale svom mužu razumjevši jedna drugu....Nismo se proslavile, na snimci se vidi da mi M govori: Baš je teška pjesma, ali smijemo se, a prijatelji iz publike nam plješću tek sad ne mogu vjetovati da nismo zajedno!!! Victoria nas pozdravlja sa "Give aplause to our happy croatian bitches! i ostatak večeri provodimo u smijehu, pjesmi, zabavi i čakuli....Na odlasku nas pozdravom grle (kod njih se ljudi ne rukuju i/ili ljube o obraz, nego daju zagrljaje za pozdrav) i ispraćaju, a ja radim ono što sam oduvjek htjela, dižem ruku, zaustavljam taxi kao u Sex & the city govoreći Marti da se naš izlazak zove Gays and the city! Do ranog jutra kada se već počinje daniti smijemo se doživljaja i kao prije 20 godina ne prestajemo pričati prije spavanja.....
"I want to wake up in that city
That never sleeps
To find I'm king of the hill
Top of the list
Head of the heap
King of the hill"
Čekaju nas još 2 dana u NY u kojima obilazimo financijsko središte, 911 Memorial, idemo na vožnju brodićem po estuariju rijeka Hudson i East River, slikamo se sa Kipom slobode u pozadini, šećemo Brooklyn bridgeom gledajući zapazak sunca, penjemo se na 86. i 102. kat Empire State Buildinga, šećemo Central Parkom i razgovaramo, uživamo i djelimo trenutke koje nikad neću zaboraviti.....
"These are little town blues
Are melting away
I am about to make a brand new start of it
Right there in old New York"
Sreća je putovanje, a ne odredište, moja je životna mantra!
A kad smo kod putovanja, uvjek si zacrtamo ono što želimo vidjeti i razgledati, ali pamtimo ono što smo doživjeli i ono kako smo se osijećali.....Čast svim predivnim Njujorškim punktovima, ali ja ću u srcu nositi Boots and Saddles i naš prefenomenalan provod!
"And you bet [Incomprehensible] baby
If I can make it there
You know, I'm gonna make it just about anywhere
Come on, come through
New York, New York, New York"
Post je objavljen 02.07.2014. u 12:08 sati.