Šetnja već pri kraju, sunce se lagano spušta iza zelenog brda i utapa u zelenoj rijeci. A tada – ona. Stoji i gleda, ne pomiče se. Rep tanak, tijelo dosta krupno, naziru se nekakve kockice i šare, ali kao da su izblijedjele. Nepomično stoji i gleda me dignute glave, iz profila. Je li poskok? Ove godine ih ima mnogo i nabujala voda donijela ih je do mjesta na kojima ih prije nije bilo. Ali nisam sigurna. Srećom pa zmiju psi nisu vidjeli te sam brže bolje i njih i sebe odvukla na sasvim suprotnu stranu puta.
Post je objavljen 02.07.2014. u 11:18 sati.