Marketing
TREBA UNAPRIJEDITI EKOLOŠKU PROIZVODNJU
TEK 3,12% POVRŠINA U EKOLOŠKOJ PROIZVODNJI
O ekološkoj poljoprivredi u Hrvatskoj se govori već nekoliko godina kao o djelatnosti koja može biti unosan posao, značajan faktor napredovanja u proizvodnji zdrave hrane, nešto po čemu bi Hrvatska mogla biti prepoznata u svijetu. No želje i realizacija ne slijede isti tijek.
Akcijskim planom razvoja ekološke poljoprivrede u RH za razdoblje 2011.- 2016. planirano je da u ekološkom sustavu proizvodnje u ukupnim poljoprivrednim površinama bude 8 % površina. Sada je 3,12 % posto površina u eko proizvodnji što iznosi 40 576 hektara. Od tog broja 19 131 hektar su oranice, 14 274 hektara su pašnjaci, 3 223 hektara ima vočnajka, 791 hektar je pod nasadom vinograda, 1 330 hektara je maslinika, 165 hektara povrća i 1368 hektara aromatičnog bilja.
Broj ekoloških poljoprivrednih proizvođača se povećava iz godine u godinu. Gafikon pokazuje dinamiku povećanja za razdoblje od 2002. – 2013. godine Izvor: ministarsto poljoprivrede iz svibnja 2014. godine
Mr. Marija Ševar
Prema riječima mr. Marije Ševar djelatnice Savjetodavne službe i više koordinatorice za ekološku poljoprivredu, širenje spoznaje o ekološkoj poljoprivredi provodi se kroz predavanja stručnjaka Savjetodavne službe i radionica za proizvođače, kroz predavanja studentima Agronomskog fakulteta, Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima, izdavanjem letaka i brošura kojima se obavještavaju o "koracima" koje treba proći do ekološkog znaka. Povećanje broja životinja u domaćinstvima u ekološkom uzgoju rezultiralo je proizvodnjom mlijeka, sira i meda s ekološkim znakom.
Uspjeh radne grupe za sirarstvo Savjetodavne službe očitovao se u izgradnji objekata za preradu mlijeka odnosno za proizvodnju sira na ekološkim gospodarstvima.Ekološka poljoprivredna proizvodnja bila je poticana sredstvima gradova, županija i države. To je jedan od glavnih razloga za povećani interes proizvođača za ekološu proizvodnu. Nedostatak većeg broja proizvođača u ekološkom sustavu proizvodnje je taj što poljoprivredni proizvođači nisu imali odgovarajuća znanja za ovaj zahtjevni vid proizvodnje.
"Ekološka proizvodnja poseban je sustav proizvodnje hrane i održivog gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu. Eko proizvodnja podrazumijeva i proizvodnju organskog gnojiva.Organsko odnosno ekološko gnojivo osnova je za ekološku proizvodnju i uzgoj bilja. Jednako je važan uzgoj oprašivača poljoprivrednog bilja. Bez oprašivanja i oprašivača nema niti poljoprivrednog bilja"- ističe mr. Ševar.
Uvoz ekoloških proizvoda u RH tijekom 2008. "EKOLOŠKI PROIZVODI imaju svoje kupce na domaćem kao i stranom tržištu.U prodaji su i u trgovačkim lancima. No uvjeti za preradu i doradu ekoloških proizvoda su zahtjevni" mišljenja je mr. Ševar.
ŠTO NEDOSTAJE ZA BOLJU EKOLOŠKU PROIZVODNJU ?
Prema riječima mr. Marije Ševar proizvođačima nedostaju manji pogoni za preradu svježih proizvoda.“Poželjno bi bilo da više proizvođača koristi jedan pogon čime bi se smanjili troškovi investiranja. Slaba je organiziranost proizvođača u zadruge, što bi pomoglo boljem plasmanu gotovih proizvoda. Udruživanje u udruge i zadruge prijeka je potreba ekoloških proizvođača, jer samo organizirani, mogu osvojiti domaće, a onda i dio tržišta EU. Zakon je tržišta da traži velike količine roba, a taj kriterij pojedinačni proizvođači ne mogu udovoljiti. Iz tog je razloga udruživanje prijeko potrebno" istiće mr. Ševar.
Prema riječima mr. Ševar bio bi poteban popis trgovačkih naziva dozvoljenih gnojiva i poboljšivača tla, sredstava za povećanje imuniteta biljaka i zaštitu bilja, koja nisu navedena u Fitosanitarnom informacijskom sustavu RH. U Uredbi Europske Komisije br. 889/2008 postoji popis Umjetnih gnojiva i poboljšivača tla – Prilog 1 i Pesticidi- sredstva za zaštitu bilja - prilog II, ali iz tih materijala poljoprivrednom proizvođaču nije jasno, smije li ili ne primjeniti određeni pripravak.
Izradom takvog popisa olakšao bi se rad i ekološkim proizvođačima i savjetnicima Savjetodavne službe. Budući da nema, za sve proizvođače iste informacije, teško je donijeti odluku što se smije, a što ne smije koristiti u eko sustavu tretiranja biljaka a time i proizvodnje. I zbog toga se osjeća nezadovoljstvo eko proizvođača Jer na ovaj način nalaze se u nezavidnoj situaciji i proizvođači i distributeri ekoloških gnojiva i sredstava za povećanje imuniteta biljaka, jednako kao i poljoprivredni proizvođači koji ta sredstva moraju koristiti. Čak devet županija nema savjetnika za ekološku poljoprivredu, a to su:Dubravačko- neretvanska, Primorsko – goranska, istarska, Koprivničko- križevačka, Krapinsko- zagorska, Ličko –senjska, Šibensko-kninska, Varaždnska i Vukovarsko – srijemska županija.
Post je objavljen 29.06.2014. u 13:49 sati.