Uživali smo jedno u drugome, svakom dodiru gole kože, nikad dosta prstiju na tvom trbuhu, usana na mojim bedrima. Noći prerastale u jutra, zore novih poljubaca, vođenja ljubavi, spajanja. Hrana su nam bili sokovi naših tijela, znojna od vrućine ljeta, vlažna od mora koji nam je zamijenio krevet. Nismo voljeli zagušljive automobile, prljave sobe motela bez pogleda nigdje. U postelji plavog mora, madracem od šljunaka, satenskom posteljinom boje plime i oseke. Krijesnice u jagodicama nepogrešivih dodira, mjesec na usnama od baršuna. Uzimao si me sprijeda, mamila te usnama s boka. Nikad se nismo voljeli ali strasti imali za života dva. Odlazila iz grada u grad, stanovali u ulicama pjesnika. Pričao si mi njihove priče, u predvečerje, kako majka uspavljuje svoje dijete. Mamio moje uzdahe ritmom udisaja zraka. Bio moj udisaj a ja tvoj izdisaj.
„Hoćeš me odvesti u Pariz?“- upitah te glasom punim strasti.
„Malena, mi imamo Madrid i Split! Pariz je za zaljubljene!“ odgovorio si mi tihim glasom obuzetog strasti.
I to je bilo sve što smo tu noć, a i mnoge druge noći izrekli riječima. Imali smo svoj jezik i svoje razumijevanje. Riječi su bile nepotrebne, remetile ritam bluesa i uznemiravale otkucaj soula. Jedine riječi koje bi izgovarali jedno drugome bile bi:
„ Malena želiš li me sada? U pogledu bi iščitavao odgovor ali sam znala da voli čuti uzdrhtali glas kako mu odgovora:
„Da, moj dječače!“
Buka ulice Uertas prekrila je uzdahe zadovoljstva, glasna stenjanja para obuzetog drhtajima uzbuđenih tijela. Uzimao si me svaki put prodirući do kraja, kao da nam je posljednji, kao da više nikad se dodirnuti nećemo. Vremenom smo se navikli i na život u Madridu, u boemskoj ulici pjesnika, gdje smo mirno mogli pješačiti bez straha od ludih brzih automobila. Grad užurbanih i uvijek zaposlenih ljudi je bio desno od nas, a lijevo su živjeli radnici crne industrije bez velike nade u bogatiji i sretniji život. Sve sam više izlazila među pjesnike, raspjevane Španjolce i osluškivala zvukove kastanjeta i flamenca. Sve češće su mi prolazili usamljeni dani u iščekivanju tvog povratka. Postajao si moja Madridska noć, a jutra i dane sam ispunjavala ne više tvojim mirisima i tijelom, već glazbom i plesom flamenca učeći od najboljih. I moj španjolski je iz svakog dana bio sve bolji i bolji, ispunjavala praznine nekim drugim sitnicama, radovala se tvom uspjehu. Prolazili su dani, smjenjivala se godišnja doba. Postali smo stanovnici ovog grada. Ljeto se bližilo, osjećala sam pod prstima sol rodnog grada, i dok si ga lizao s mojih bradavica, grickajući ti ušnu resicu šapnula ti pitanje: „Idemo li ovo ljeto u Split?“ Podigao si pogled i kao tužno dijete samo niječno klimnuo glavom. Upijali smo se tu večer jedno u drugo, uzimali se i davali, uzdisali dublje i glasnije nego ikad prije. Tek trenutak pred orgastični uzdah pogledom si rekao zastanimo samo tren u ovom vremenu spojeni, kao jedno. Bez riječi, bez pokreta, i kao da nikad nećemo udahniti zrak. Gledali smo se očima ljubavi, iako nismo bili ni zaljubljeni ni ikada izgovorili volim te riječi, dok je moja utroba gorila tvojim pristustvom. Pokret spojenih tijela i eksplozija razlijevanja tvoje sperme u mojoj utrobi. Tu noć smo vodili ljubav više nego ikad do tada, otplesala sam ti svoj tek naučeni samo za tebe flamenco ples pjevušeći zajedno uz pjesmu s radija.
Pred zoru smo zaspali, ja a ti si ionako morao rano krenuti na put. Čekalo te je danas puno posla i ljudi koji su ovisili o tebi. Poljubac na usne pred odlazak, pritisak tvog tijela na moje grudi probudio je sva moja osjetila, želja je probuđena. Kapci još uvijek spušteni u nekom prividnom snu ali svaki milimetar mog tijela te je želio budan i spreman za sjedinjenje u jedinstvenom užitku vrhunca strasti koju smo osjećali. Ni ja ni ti nismo tad znali da je ovo posljednje jutro u Madridu, u stanu s predivnom terasom s pogledom na ulicu Uertas, posljednje u kojem smo vodili ljubav, ja i ti, ti i ja par koji nikad nije bio zaljubljen.
Aerodromsko pristanište Barajas, ispijam kavu i osluškujem najavu mog leta za Split……..
Post je objavljen 29.06.2014. u 01:11 sati.