Pregled posta

Industrijalizacija ili reindustrijalizacija

Tko je najodgovorniji za trenutno gospodarsko stanje Hrvatske?

Vjesnik je 21. studenoga 2000. objavio tekst: Kad ne čuju oni koji bi trebali, ne čudi da je i ovaj puta poticaj za proizvodnju došao od Predsjednika države (S. Mesića).

Dana 12. lipnja 2014. predsjednik Republike, prof. I. Josipović održao je predavanje na zagrebačkom forumu Znanje u gospodarstvu – strateški cilj Hrvatske, nove članice europske unije.

Zanimljivo je usporediti tekstove dvaju predsjednika Republike, te ih povezati sa strategijom Ministarstva gospodarstva.

Započet ću s nekim mislima o tadašnjem govoru predsjednika S. Mesića hrvatskim ekonomistima, uz neznatnu prilagodbu. »Predsjednik Republike je u pravu kada zahtijeva industrijsku proizvodnju. Izostanak proizvodnje i zapošljavanja doista može radikalizirati zemlju. ... Teško je zaključiti na temelju televizijskog prikaza što je Predsjednik rekao ekonomistima o proizvodnji i zapošljavanju. I je li to uopće bilo pravo slušateljstvo? Što imaju ekonomisti s problemima razvoja industrije. Taj govor trebao je Predsjednik održati onima koji su za to stručno i znanstveno osposobljeni. Postaje već nesnosno ponavljati kako u samostalnoj Hrvatskoj ni Predsjednik države ni Predsjednik vlade nisu našli vremena da razgovaraju s inženjerima. A iskaz: Sada je definitivno jasno da u političkom i ekspertnom vrhu Hrvatske nema nikoga tko razumije i voli proizvodnju i njezin dio, industriju nikada nije pročitao onaj kome je bio upućen, predsjednik Vlade. ... Zato i ne čudi poticaj Predsjednika države.

Jedan primjer ... Industrija proizvodnje plastike dobro je radila. Izvozila je ogromne količine na svjetsko tržište i po rezultatima bila je pri vrhu hrvatskog izvoza. Ali njezina proizvodnja bila je 1999. 20 % niža nego u 1998. ... Nažalost neki ili ne žele vidjeti ili ne razumiju, pa slabo savjetuju političare. Suvremena industrijska proizvodnja traži sve manje zaposlenih. Ali preostali moraju biti povišenih kvalifikacija. Nova radna mjesta stvaraju samo novi proizvodi. Koliko je novih hrvatskih proizvoda razvijeno u posljednjih desetak godina. ... Posljednja isporuka tvornice alatnih strojeva Prvomajske Rusiji bila fleksibilna obradna liniju. Je li to Hrvatska danas u stanju načiniti? Pa kada bismo i imali najmodernije strojeve. Nemamo više potrebnih stručnih zaposlenika. Nisu dovoljni samo inženjeri, potrebni su i majstori, tokari, glodači itd. ... Bavimo se svime i svačime, ... a nema vremena za akcije na stvaranju novih vrijednosti. Sada se očekuju da se sakupe zamisli ljudi koji će čitati internet i davati prijedloge. Koje će onda dobro plaćeni koordinatori i njihove ustanove mehanički sastavljati. ...«


Predsjednik I. Josipović svoje izlaganje započinje obraćanjem troje veleposlanika koji su sudjelovali u organizaciji Zagrebačkog foruma.

Važna je jedna od prvih misli. »Imamo li sustav obrazovanja koji odgovara životu, promjenama, zahtjevima i potrebama tržišta odnosno, prilagođavamo li ciljano naše tržište onome što imamo, u čemu smo dobri i iza čega stoje obrazovani i vješti ljudi?« . Prastara je misao iz osamdesetih godina da se sustav obrazovanja mora prilagoditi zahtjevima i potrebama tržišta. Obrazovati treba one koji su tog 12. lipnja 2014. upisali osnovnu školu za rad do 2070. ili 2075. To se postiže što općenitijim osnovnim obrazovanjem (zvanje), a zatim cijeloživotnim obrazovanjem za sve učestalije promjene zanimanja, gdje posebno mjesto pripada poslodavcima i poduzetnicima u obrazovanju. Nema obrazovanja za zvanje pravnika za krivično pravo, već pravnika, što vrijedi i za ostale.

Predsjednik je ukazao na raspravu o hrvatskoj industrijskoj strategiji i renesansi industrijske proizvodnje u Europskoj uniji. Već je naglašena izočnost tehničkih kadrova u savjetničkim timovima Predsjednika i Premijera. Kada su jesenas započeli razgovori o industriji kao ključu stabilnosti i izlasku iz krize, ponuđeno je Uredu Premijera da se u pripremu hrvatskih stavova uključe tehnički fakulteti. Odbijeno. Sve što je naveo Predsjednik je točno, ali Hrvatska već barem od 1986., a neki kažu i ranije, uporno ukida proizvodnju. Dva primjera. Praktički je likvidirana zapažena izvozna industrija plastike (posljednjih godina više od 200 milijuna eura trgovačkog suficita). Malo tko zna da Hrvatska ima trgovački suficit pri izvozu plastičnih vrećica. Dr. sc. M. Holly je svojim najavama o porezu smanjila proizvodnju tih najekološkijih vrećica za 65 posto. A naše predstavnice u EU-parlamentu B. Borzan i D. Šuica podupiru borbu protiv vrećica, premda je europski komesar za zaštitu okoliša, J. Potočnik priznao da je hajka ekonomskog, a ne ekološkog karaktera.

I sada na onaj vrlo važan dio govora predsjednika Josipovića koji se odnosi na glasovitu strategiju MINGO-a. Na nju se osvrnulo još 24. siječnja 2014. u tekstu pod nazivom: Kada nam ne treba plastika, dobra je i floridozacija Hrvatske (Hrvatski fokus) uz podnaslov: Bez kvalitetne proizvodnje svaka država je siromašna i osuđena na izumiranje.

Sasvim skraćeno. Hrvatska nema uvjeta za reindustrijalizaciju. Nema potrebnih kadrova. A što nudi Strategija MINGO-a?

»Hrvatska je nesposobna bilo što načiniti, poznata je mantra. Prije će biti da nam strategije prave ljudi koji ne razumiju trendove industrijske proizvodnje. Danas napisati da će naša zemlja proizvoditi samo metalne dijelove??? A ako budu jako dobri možda i one od drva. O plastici (najvažnijem materijalu XXI. stoljeća) i gumi (nezaobilaznom materijalu) ni riječi. Ne čudi, kada nitko ne želi već niz godina razgovarati obrazloženo o tome gdje su u svjetskim trendovima niše za Hrvatsku. Proizvodnja plastike u najboljem slučaju će se svesti na DINU i jednu uspješnu tvornicu koja ne želi reklamu. Možda bi ministar G. Maras, jer su prerađivači plastike i kaučuka u pravilu obrtnici i mali poduzetnici, mogao potaknuti stvaranje još jedne strategije. Koja bi uključila i razvoj alatničarstva te sve brže nadiruću aditivnu proizvodnju, poznatiju kao 3D tiskanje. Pitam se, ako nam ne treba plastika i guma u strategiji, čemu će služiti tek relativno nedavno osnovani Klaster konkurentnosti industrije kemije, plastike i gume?«

Nedavno je prof. M. Kasapović briljantno raščlanila ideje dokazanog floridozatora Hrvatske i svoj tekst završila zaključkom. »Na kraju bi svi mogli biti zreli za hospitalizaciju«. Dodajem, poslije 30 godina pisanja o tome da je bez kvalitetne proizvodnje svaka zemlja siromašna i osuđena na izumiranje, vjerojatno sam i sam zreo za hospitaliziranje.

Treba najtoplije pozdraviti napore predsjednika S. Mesića i predsjednika I. Josipovića da Hrvatska treba industrijsku, dodajmo i malu poduzetničku te obrtničku proizvodnju. Sve je više razloga koji to onemogućuju. Osim toga što rade premijeri i njihovi timovi. Strategija MINGO je ponovno jedan propali dokument. I konačno tko je oblikovao i savjetovao političare o idejama iz tih svih silnih strategija? Ekonomski institut. Primjerice iz njegovih je redova devedesetih potekla ideja da ne treba pomagati tekstilcima, jer će Hrvatska živjeti od PDV-a.

Prof. Igor Čatić

Izvori:
Barometar, 25.06.2014.: Tko je najodgovorniji za trenutno gospodarsko stanje Hrvatske?
MINGO: Industrijska strategija Republike Hrvatske 2014. – 2020. Zagreb, siječanj 2014.
Animated flags




Post je objavljen 28.06.2014. u 11:30 sati.