"Apendektomija je jedna od najčešćih operacija izvedenih u kirurgiji. Još su stari Egipćani znali za crvuljak i na posudama za čuvanje organa pri mumifikaciji nalazimo hijeroglifski opis crvuljka kao crva na crijevima. Prvi poznati crtež crvuljka potiče od Leonarda da Vincia iz 1492. godine.
Apendicitis kao bolest prvi je opisao Heister 1711. godine. Prvu zabilježenu apendektomiju izveo je Claudius Amyand 1735. godine prilikom operacije fekalne fistule koja je nastala radi peforacije crvuljka u jedanaestogodišnjeg dječaka.
Između 1900. i 1925. godine smrtnost od apendicitisa je bila do 50%. Kasnije su McBurney i Sprengler opisali prvu tehniku apendektomije koja se rabi i danas. 1980. godine u Kielu je Kurt Semm izveo prvu laparoskopsku apendektomiju neinflamiranog crvuljka.
Crvuljak je privjesak na početnom dijelu debelog crijeva, dužine 2 do 15 cm, prosječno 7 cm i prosječnog promjera 6 mm, koji slijepo završava. Sluznica crvuljka sadrži limfno tkivo te se stoga crvuljak naziva i "crijevnom tonzilom“.
Na prednju trbušnu stijenku crvuljak se projicira u McBurney-evoj točki koja je na spoju srednje i distalne trećine linije spoja prednje ilijačne spine i pupka. U abdomenu je lociran na spoju triju tenija debelog crijeva. Opskrbljen je vlastitom, apendikularnom arterijom, koju je potrebno podvezati tijekom operacije.Crvuljak izaziva tegobe ako se njegov otvor zatvori ostatkom hrane, ožiljkom ili presavinućem cijelog crvuljka ili kao posljedica crijevne infekcije hiperplazijom limfnog tkiva. Tada se zbog poremećaja pražnjenja pokreće i razvija upalna reakcija koja se manifestira karakterističnim bolovima i simptomima.
Rano prepoznavanje akutne upale crvuljka je bitno, jer razvojem upalne reakcije u konačnici dolazi do puknuća (perforacije) i izlaska crjevnog sadržaja bogatog bakterijama u trbušnu šupljinu, što je životno opasno, a sprječava se jednostavnom operacijom. Što se operacija duže odgađa tj. što se upalni proces više razvija veća je mogućnost nastanka komplikacija koje mogu biti životno ugrožavajuće."
Dr. sc. Andrija Krivić, dr. med.
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, Šalata 3b
Iz skraćenog stručnog članka niže potpisanog dr.sc.A.Krivić ,dr.med. razvidno je da je to jedna od najčešće izvođenih operacija, tzv. rutinske operacije, bez u većim dijelom normalnih okolnosti se obavlja u vrlo kratkom vremenu i s očekivanim rezultatom bez problema. Međutim, isto tako, najčešeće zbog zakašnjele dijagnoze, može doći do velikih pa čak i kobnih posljedica.
Isto tako razvidno je i da već pri prvim početnim simptomima, pri prvim mogućim naznakama upraljenog crvuljka sve ostale metode liječanje neće biti dostatne koliko kiruriški zahvat odstranjivanja upaljenog crvuljka.
Jednako tako počesto ćemo i za neke ljudske privjesčiće više ili manje sličnih promjera ili razmjera koje mogu obuhvatiti, odrediti kao mjeru kojom je najbolje i na najbezbolniji način rješiti ovu bolnu problematiku, koja tek tu i tamo pri samim počecima može izazvati neke simptome slične onima gore navedenim. Primjerica ukoliko se problem "ljudskih crijevnih crvuljaka" ne rješava u trenutku uočavanja, takav problem prerasta u akutno iritirajuću bol (naravno još uvijek izdržljivu ali stalno pristutnu) i pokušavajući je rješavati nekim drugim metodama tipa pregleda, analize ili čak subanalize, samo ćemo odgađati neophodno. Jer uvijek kad osjetim smanjenje pritiska na neko vrijeme, već nakon prvog opuštanja u smislu da je problem riješen, vrlo brzo osjetimo njegov povratak. Povratak koji u svakom trenutku može prerasti u puno veći problem kao što je perforacija čak i ovog nižeg navedenog ljudskog crvuljka, koji tada u svoj svojoj važnosnoj veličini izlijeva sve svoje "bakterije" koje mogu izazvati otrovanja s tragičnim posljedicama. I naravno kako bi se sve ovo gore navedeno spriječilo, zaboravimo sve ostale metode odstranjivanja "ljudskih crvuljaka" jer su prilično otporni i obavimo jedan lijepi kirurški zahvat, nazvan "rez za sva vremena"" ili ono lijepo stručno "APENDEKTOMIJA"!!!!!