Izak je volio Ezava al mu je jedno bio žao
Što je strankinjama taj sin svoju ljubav dao
Kad je Izak već ostario i približio se smrtni dan
Zovnu Ezava: 'Dođi da ti blagoslov dam ... '
No prije blagoslova još mu je nešto srce htjelo
Da ode Ezav uloviti divljač i zgotovit mu jelo
No majka je razgovor taj potajice slušala
i da se nje pita ona bi Jakovu blagoslov dala
Jakovu ona reče da priđe ocu koji vida nema
i uzme blagosov nakon što mu ona jelo sprema
Jakov se bojao, no ipak na tu prevaru pristane
I s ukusnom hranom pred svog oca stane
Izak opipa ruke, posluša glas, nije ga vidio
I blagoslov mu da, misleć da je to Ezav bio
Tek posije će i Ezav pred oca sa jelom stati
Misleć da će njemu otac svoj blagoslov dati
Otac se začudi da opet pred sobom istog ima
Pa shvati je Jakova blagoslovio narodima...
I Ezav je tako mlađem bratu sluga trebao biti
Pa zamrzi brata svog da ga poželje ubiti
Rebeka brzo posla Jakova Labanu, bratu svom
Da kod njega potraži ženu, sklonište i dom.
...
Čime li se sve služe ljudi koji Boga znadu
Jedni druge varaju i blagoslove kradu...
Ipak Bog ne odustaje od svoje date Riječi
I u tom Ga ljudska slabost ne priječi ...
...
Abrahamov, Izakov i Jakovljev Bože
Pogedaj varanja današnja kako se množe
Blagoslov svoj ipak svijetu ne uskrati
vjeru u Ljubav i nadu nam vrati