Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/samosvoja

Marketing

Pedofilske oblizeke




Vjerujem da ću ovim uvrijediti nekolicinu,
njihova mnogobrojna mračna ega jedan, dva, tri ..i ko zna koliko još,
koja se s vremena na vrijeme u samoći, pomalo otvaraju i proviruju
iz škripavih, ne podmazanih moždanih ladica, negdje duboko skriveni
od svih pa čak i od sebe samih.

Valjda, kad budem koristila stopostotni kapacitet svoga mozga
budem mogla prodrijeti u tajna područja skrivena od nas
"neprijatelja".

Dodirivao je ispod stola nogom moja koljena ne mareći što
je njegova žena sjedila pored njega gurajući mu komad torte u usta.

Kad bi ona samo znala!

Možda se ne bih ni snebivala da on nije bio prijatelj moga oca, otac
moje prijateljice.

Staaaari ofucanii pavijan.

Iako sam bila djevojčica primjećivala sam dugo njegova udvaranja, a
nisam imala niti 15 ak godina.

Zapravo, tek kad sam odrasla shvatila sam sve o njegovim namjerama.
Velim samo namjerama.

Razmišljala sam o tome šta bi rekao moj tata kad bi znao, njegova
žena, njegova kćer, istovremeno misleći o uzvratnom udarcu.,
kako bih ga spriječila u slijedećim koracima, u slijedećim oblizivanjima .

Odlučila sam to riješiti sama..stajat će ga to oblizivanje glave..sasvim sigurno.

Donje!

Slavili smo u jednom hotelu neku godišnjicu ili rođendan mojih roditelja.
Dobra stara vremena kad je fićo bio auto godine,kad su svi imali sve
Svi prijatelji, rođaci,mi djeca,samo što nije bilo susjeda, hvala ti bože.

Sjećam se kako smo se ja i brat smijali konobaru koji je izbezumljen
od posla na kolicima vozio Traubi sodu, tamo amo, kao izgubljena muha.
Baš je bio smiješan kao da ga sad vidim i facu sam mu zapamtila, i pjesmu
koju je tada svirao orkestar.

Zaplesala sam s njim. Okrečući se gledala sam nisu li čiji pogledi uprti
u nas.....lovila sam trenutak !

Induktor je učinio svoje!

Podigla sam koljeno brzinom munje prema njegovom međunožju koje
je neprestano naslanjao na mene zajedno s nogom koju je gurao među
moje noge.

Aaauhhh!

Potmuli urlik mi je okrznuo uho na koje se pokušavao priljubiti svoju
namirisanu pokošenim sjenom ,odvratnu facu!

Baš ga je pokosilo..smijuljila sam se u sebi zadovoljna.

Iskolačenih očiji gledao je u nebesku cestu istovremeno kalkulirajući,
koliko mu je svijest dozvoljavala, o povratku!

Nikad mi više nije prišao niti je razgovarao samnom.

Bako, sredila sam vuka.

Minula me vremena ponekad sretnu, povedu sa sobom..razapnu na
sve strane..izmigolje osmjehe.

Ps.

Baš su nedostatne ove kategorije idu mi na khurac.

U koju da ovo svrstam?



Post je objavljen 27.06.2014. u 11:59 sati.