Dakle.
Nisam pisala više od mjesec dana (čitala jesam, ali manje), jer sam selila svoje cjelokupno materijalno postojanje iz jednog u drugi grad, pri čemu vam teško mogu opisati kako nakon nekog vremena (odnosno, nakon nekoliko selidbi) frustrira to što stvari nisu na mjestu gdje bi ih čovjek očekivao, što se ormarići u kuhinji i frižider otvaraju na krivu stranu i što je u prvom naletu brzinske selidbe sve samo ubačeno u ormariće i ormare, u nadi da će nešto kasnije biti više vremena da se stvari rasporede tamo gdje bi doista i trebale biti. Lavine neočekivanih predmeta koji su se slijevali iz kutija, ormara, kofera i vrećica obeshrabrivale su me da bilo što počnem sama sa sobom i svojim životom sve dok ne budem točno znala gdje mi se što nalazi i kako će mi svakodnevica odsad izgledati.
Tako da sam proteklih tjedana samo – raspoređivala. Sada konačno mogu reći da znam gdje se što nalazi, počela sam funkcionirati u svakodnevnom životu kao normalna osoba i mogu dalje sa svojim životom, pa i ovim blogom.
Čitala jesam (čak štoviše, mogu se pohvaliti da sam se nakon četiri odgledane sezone „Game of Thrones“ konačno uhvatila i čitanja „Pjesme leda i vatre“ Georgea R. R. Martina), i to „Kacigu užasa“ ruskog pisca Viktora Pelevina koju danas predstavljam, i „Prošlo nesavršeno vrijeme“ britanskog scenarista i pisca Juliana Fellowesa, o kojoj nešto više kroz koji dan. Nisam niti propuštala internetske zanimljivosti, a svoje sam čitateljsko iskustvo obogatila i e-book čitačem, iako ga nisam stigla previše isprobavati (vjerni čitatelj ovog bloga će znati da nisam protiv e-knjiga, ali sam analognim izdanjima uvijek davala laganu prednost).
„Kaciga užasa“, podnaslovljena kao „Mit o Tezeju i Minotauru“ djelo je autora Viktora Pelevina, ruskog pisca mlađe generacije, za kojega kažu da se radije služi računalom nego knjigama, i o kojem se malo zna s obzirom da ne daje intervjue niti nastupa u javnosti, već komunicira sa svijetom isključivo e-mailom, a proslavili su ga romani „Omon Ra“, „Život kukaca“ i „Generation P“. Radi se o izdanju iz Biblioteke Mitovi nakladničke kuće Vuković&Runjić, u kojoj je više poznatih autora na nov način obrađivalo teme iz mitologije (iz iste Biblioteke mislim da sam čitala još i „Baba Jaga je snijela jaje“ Dubravke Ugrešić i „Angus sanjar“ Alexandera McCall-Smitha).
Inače nijedno drugo Pelevinovo djelo nisam ranije čitala, ali već iz same bilješke o piscu, koja govori da se radi o modernom piscu mlađe generacije, ovisnom o računalu, proizlazi da se radi upravo o tipičnom djelu za ovoga autora. Naime, na početku romana saznajemo da se desetak osoba srelo u chat-roomu, ili u forumskom threadu (interesantno, thread, ili nit, započela je osoba pod pseudonimom Arijadna). Ne mogu komunicirati o svom izgledu ili spolu ili životnim pričama, znaju samo da su se svi probudili zarobljeni u istovjetnim ćelijama koje se otvaraju u posve različite svjetove i da ih je tamo zarobio Minotaur, čudovište s bikovskom kacigom („kacigom užasa“). Među njima vlada nepovjerenje, pa sumnjaju i to da je jedan među njima Tezej, koji ih treba osloboditi i ubiti Minotaura, ali i da je jedan među njima Minotaur, koji postoji samo ukoliko svi sudionici priče nastave vjerovati u njega i spekulirati o njemu. Ono što sigurno znamo jest da je Arijadna vodilja, kroz čije snove o patuljcima i Minotauru saznajemo više o stvarnom svijetu koji okružuje sudionike chata izvan njihove komunikacije.
Ovaj roman je sažet, ali se istovremeno radi o prilično filozofskom i nadrealnom djelu, u kojem se, dakle, sudara koncizna komunikacija svojstvena chatu, s likovima iz klasične grčke mitologije. Strukturom, roman je nastojao imitirati labirint, koji se pojavljuje kao lajtmotiv ne samo forme, već i sadržaja romana. U odnosu na klasične elemente mita o Tezeju i Minotauru, ostali su oni glavni: Arijadna, nit, odnosno klupko vune, Tezej, Minotaur kao čovjek-bik i labirint. Novo i neobično jest u onome kako su ovi elementi dekonstruirani i ponovno sklopljeni, jer oni ni u čemu ne nalikuju originalnom predlošku.
Zabavno, pomalo filozofski, za sladokusce koji vole razmišljati o simbolima i pozadini stvari.
Post je objavljen 25.06.2014. u 18:24 sati.