Zadnji dana dosta je pozornosti posvećeno skretničarima. Pa evo jednog mojeg iskustva posvećenog njima. Bio sam mladi prometnik kad sam došao u rasporedni kolodvor. Potpuno novo iskustvo za koje nisam imao previše vremena priviknuti se. Nakon dvije smjene već sam samostalno radio u noćnoj. Tu je bio i jedan stariji skretničar, vrlo tih, dobar i pouzdan. Negdje iza ponoći kad se smanjila gužva ostalo nam je sačekati radni vlak i pripremiti se za jutarnje aktivnosti. Moj skretničar je lagano spustio glavu na stol. Mislio sam kako drijema. Zazvonio je telefon i „radni“ je bio na putu. Prokomentirao sam na glas sastav vlaka i kratko u bradu promrmljao: „Sigurno će ljudi sad poludjeti jer imaju kod nas puno posla.“. A moj skretničar nije niti podigao glavu već je na to rekao: „Odreži naše bruto na četvrtom i pusti dalje.“. Tad sam zbunjeno upitao: „Kako to misliš, pa imamo različito bruto?“. Tad je podigao glavu i opet mirno odgovorio: „Četvrti kolosijek ti noćas neće trebati, a ujutro kad dođe naša ekipa, cijelo bruto ćemo prebaciti na prvi kolosijek. Prvi dio sastava će oni odvući u industriju, a ostalo je za radni vlak na lokalnu prugu koji polazi kasnije.“. Malo je reći u kolikom sam čudu ostao. Taj moj dobri skretničar je meni bio velika škola i veliki čovjek. Od njega sam naučio jako puno o željeznici. Danas više takvi nikome ne trebaju.
Pitam se da li je to tako ili nije i vraćam se sad malo u stvarnost i današnjicu. Poslovni dnevnik na svojem portalu tako objavljuje članak „Treba im oko 10.000 radnika godišnje, ali ih nema u Njemačkoj“ u kojem iznose: „Kompanija je u dva velika vala restrukturiranja ukinula radna mjesta za više od 200.000 radnika, što je počelo uzimati danak.“ Svi sad uviđaju pogrešnu poslovnu politiku o čemu dovoljno govore ova dva odlomka iz navedenog članka:
„Iako njemačke željeznice i Deutsche Bahn (DB) godišnje moraju zaposliti 10.000 radnika, kompanija se našla pred demografskim zidom. Naime, dok na tisuće radnika odlazi u mirovinu u Njemačkoj nedostaje stručnog kadra pa se sad nade polažu u uvoz radne snage.
Naime, kako javlja Deutsche Welle, još kolovozu 2013. dogodilo se nešto što je u Njemačkoj bilo nezamislivo. Željeznički kolodvor u Manizu bio je potpuno paraliziran jer je većina skretničara, kontrolora i ostalog osoblja potrebnog za normalno odvijanje prometa bila bolesna ili na odmoru. Godine loše kadrovske politike rezultirale su time da se jedan od najvećih poslodavaca Njemačke našao u krajnje neugodnoj situaciji, a kako je osoblja sve manje kompaniji prijete blokade jer osoblja je sve manje.“
Moj dragi skretničar sigurno bi se sad sjedio one stare narodne: Budala uči na svojim, a pametan na tuđim pogreškama. Na čijim greškama ćemo mi učiti!?
Post je objavljen 25.06.2014. u 18:23 sati.