Znala sam. Ali sigurno nisam jedina.
Zapravo, unazad nekoliko SP-ova najvoljela sam uživati u Domaćima kao što je Oko sokolovo, Samovojska, dok su se sve druge popratne scenografije i dummies izmjenjivali. To se ni jučer nije promijenilo. A nisam se baš ni ja.
Kockasti dojam počeo se razmatati u smjeru Rubikove kocke u rukama početnika od trenutka u kojem nam je komentator u zagrebačkom studiju odao tajni taktički plan novoga izbornika protiv Mexica. Nije da znam igrati nogomet, ali znam neke druge igre. I brže nego što su se Prosinečki i Samovojska neverbalnom komunikacijom uspjeli oglasiti, prošlo mi je kroz glavu: diži se i ne gledaj, ne valja, ne bu dobro.
Nakon poluvremena i razgovora sa Šukerom i iznimno zanimljivih komentara Milinih, pala mi je na pamet i teorija zavjere. Izgovorila je nešto iz čega se izlijevalo ne samo da ćemo izgubiti, nego da nam upravo prijeti potop golova (Što je zapravo potop golova naspram potopa pravoga iz svibnja?).
(Hvatajuć se stereotipa kojima obiluje naša komunikacija svagdanja, poželjela sam nakon razgovora s izbornikom N.K. da se našim poimanjem nogometa i nogometalnih figura doista pozabave i komunikacijski stručnjaci, da malo analiziraju tu 'neverbalnu' komunikaciju.)
Osupnula me izjava N.K. da on već od vremena kralja Zvonimira Šimunića iz mjeseca studenoga A.D. 2013. pobjedom protiv otočnih Vi-kinga i njegove spremnosti za dom u tajnosti radi na novoj taktici. Iako je meni izgledalo da je taktika predočena javnosti tek nekoliko trenutaka prije početka. Mora da se jako tajno radilo na njoj, a možda su čak i namjerno guze tajno snimljene u jednoj od suvremenih noinskih arki izašle u novinama, e ne bi li se izbjegnulo slučajno odavanje te dobre stare 'rvatske taktike: igraj šah kad ne treba i uzdaj se u boga. N.K. je također zaboravio obećanje dano stvarno poplavljenima da će dio zarađenog novca proslijediti njima. Možda i hoće, tj. trebalo bi, na to se kao izbornik obvezao, ali bome je škrt! On se s repkom malo poigrao, pokušao novu taktiku s iskusnim i dobrim internacionalnim profesionalcima – i to je to. Vidjelo dupe puta, pa natrag doma.
Jednom sam čula da je dalekovidnost odraz ne-htijenja suočavanja sa stvarnošću na način da se gleda predaleko u budućnost, a kratkovidnost obrnuto: toliko se zakopaš u sada i detalj, da šumu ne vidiš.
I sad – zanimljiv motiv – s jedne strane, opravdanja za mladog i neiskusnog trenera, ponajviše od njega samoga, u medijima. S druge strane, na prvu nevjerojatno, raja je, pa i dio medija, neiskusnog i mladog N.K. razapela po istoj osnovi po kojoj je J. Šimuniću, indirektnom mladom dijasporskom začetniku nove hrvatske nogometalne taktike zanesenom poviješću Hrvata koja pluta kao Noina arka bespućima kako ih brazdaju veliki hrvatski kraljevi – pljeskala s oduševljenjem, branila ga krvlju i (za)kletvama.
I sjetim se vapaja visokog crkvenog dužnosnika ima li u Hrvatskoj muškarac koji bi mogao preuzeti neke odgovorne uloge vođe naroda (parafraza). Nekako mislim da nema, nije takvog, za sada hrvatska majka rodila. A i kako će. Previše moli za uspjeh Igrača. Nema ih, barem ne među političarima i nogometašima. Možda se krije negdje u ovim namrštenim mladima iz kontroverzne VIP-ove reklame. Možda je u Gunji.
Pa gledam kod kolege b-612 kako sada dizajnerski traži Hrvatice koje bi bile nalijepljene na novčanice hrvatskih kunaa. Pa mu nedostaje znanstvenica. Pa ne zna koju bi. Možda jednom jednu od današnjih mladih još nedovoljno citiranih u inozemstvu koja će uspjeti pronaći gen uljuljkivanja u prošlost i pretjeranog vizualiziranja budućnosti sa sobom u centru, na bijeloj točki. I uspješno ga odstraniti, kirurškom preciznošću kakvom je N.K. uspio otkloniti svaku mogućnost da se fond za pomoć poplavljenima iz nogometalne igre RH u Brazilu barem malo poveća. Jer, taktiku je odredio ON. Mislim na boga svekoliko citiranoga i zazivanoga. Ma dosta mu je više. Nije to 'i' kao sastavni veznik u Bog i Hrvati; veznik ovdje ima sve očigledniju rastavnu funkciju: tu Bog i tu Hrvati (lijevo-desno; gore-dolje, svejedno, može i dijagonalno kroz cijelu kocku).
I na kraju čitam, zalilo naše (uglavnom dijasporske) navijače pivom na kraju. Valjda nije pivo iz nekih samostanskih pivovara budući da se igralo u Brazilu i da su navijači-počinitelji iz Mexica. Došlo bi to kao ustajala sveta vodica u zemlji u kojoj se ginulo od metaka s onu stranu srebrne ogradice sela potemkinski oslikanog u šumi Striborovoj.
Da se pučanstvo ne bi pretjerano zabrinulo, bilo je mnogo odgojnih elemenata u jučerašnjoj tekmi. I zbog toga je, i jedino zbog toga bila vrijedna gledanja. Da se poslužim primjerom iz jedne druge, 'znanstvene' grupacije na globalnom premrežju: treba znati čitati i loše tekstove ;).
Konstruktivni prijedlog za eventualno iduće kvalifikacije za eventualno iduće SP u nogometu: složi Rubikovu kocku od hrvatskih kockica i prijeđi Rubikon. Pazi na bijelu točku, ne bijelu kocku. Ona u nogometu znači i centar igrališta, ali i točku s koje se udara dosuđeni kazneni udarac. A sudac je bog, koji je ionako ili svi mi ili nitko od nas, zapravo, svak' sam sebi.
Ipak, ima još malo dobrih ljudi. Igrajte softball. I da, stavite I.B.M. na novčanicu od 1.000 kuna.
Eh, da, hrvatski kladitelju, pročitaj ovo:Brazil 2014, Group A...
Ne znam što će Džozefina reći kad se Fats Domino vrati doma:
Du ju rimembr mi, bejbe, lajk aj rimembr ju...
Rubrika: humor, podrubrika: bogu za plakat'
Post je objavljen 24.06.2014. u 23:08 sati.