“Prozor Stjepanovog Doma
Priča gotski san;
Modri tamjan i aroma
Puni sveti stan.
Stanac kamen, hrabri Toma
Erded, Bakač ban,
Heroj sisačkoga sloma
Sja ko onaj dan.
U katedralu, kad su teške noći,
Na Banov grob zna neka žena doći
S teškim križem cijele jedne nacije,
A kip joj veli: Majko, audiant reges:
Regnum regno non praescribit leges,
I dok je srca, bit će i Kroacije!” (1910.)
Ova divna pjesma, jedna od najljepših ikada napisanih o Hrvatskoj, u kojoj je naša Domovina personificirana kao majka a Hrvatski narod kao njezina djeca, manifest je života i rada po mnogima najvećeg hrvatskog modernog pjesnika, ako ne i pjesnika uopće, Antuna Gustava Matoša...
U nedostatku inspiracije za neku novu čestitku prenosim ovu prekrasnu pjesmu ( i djelić teksta ispod nje), želeći svima SRETAN DAN DRŽAVNOSTI 25. lipnja!
Post je objavljen 24.06.2014. u 22:31 sati.