Marketing
Tridesetitreći dan
Subukia. Jučerašnji dan završio je u tuzi kod svih ovdje prisutnih obzirom da je Hrvatska izgubila mogučnost da se kvalificira za poslijednjih šesnaest na ovodgodišnjem svjetskom prvenstvu nogometa. Anyway kako bi jedna meni jako draga osoba rekla, već danas je tuga zaboravljena i sve se vratilo na staro sa jednom malom razlikom a to su volonterke koje su pristigle upravo jučer, a koje sam danas imao čast uvesti u sva događanja oko samostana i sirotišta budući su nas na dva dana napustili svi ovdje prisutni fratri. Neznam dali sam zaboravio spomenuti kako nam je u posjet došao i još jedan fratar porijeklom iz Egipta. Osebujan lik sa velikim povijesnim znanjem koji se ne libi od toga dnevno održati i po desetak predavanja o među inima i arapskoj povijesti. Ali nema ni njega.
Dok pišem ovaj post u samostanu nema nikoga osima dvije volonterke, mene, i stražara koji je danas posebno budan kako nam se nitko ne bi ušuljao na posjed, pogotovo iz razloga što je jedna od dviju volonterki dosta strašljiva. Obzirom da sam ja ovdje najstariji volonter sada imam i određene odgovornosti prema samostanu, a poradi čega su me fratri danas već i zvali kako bi saznali dali je sve u redu i kako bi bili u toku sa ovdašnjim događanjima.
Zajedno sa volonterkama sam se jutros uputio prema sirotištu kako bi ih kao starosjedioc upoznao sa svom dijecom i osobljem, a povratak u samostan zbio se nesto ranije jer se i kuharica bojala biti sama. Neznam čemu ovaj pretjerani strah, samo znam da smo sigurni i da je na neku ruku zabavno biti sam u samostanu bez fratara. Dosada mi je ovih osamdeset dana puta podarilo mnogo meni dosada nepoznatih prilika i neprilika, ovo je sigurno jedna od njih i vjerujem kako nije zadnja.
Imat će te obzira ukoliko prestanem sa postom, malo ću se opustiti uz gledanje nogometa. Pozdrav svima, ma gdje god bili ili putovali.
"Kako to da živimo sve dulje, a vremena imamo sve manje."
- Bodil Jonsson
Subukia, 24.06.2014.
Post je objavljen 24.06.2014. u 19:53 sati.