Dvanaest lijepih i nevinih, ljeto sa izlascima do 9 navečer, šetnjom do starog hotela Palace i plesnjaka (da bili su plesnjaci) gledanih kroz rešetkaste ograde, slušajući Olivera, Mišu i Indekse, spuštajući se malo niže do hotelske plaže slobodno i bez provlačenja kroz ogradu koja je jutrom štitila goste hotela od domorodaca (malih i velikih, ljetnih galebova…) nasmiješenih dječje nevinih očiju, prstiju na rukama koje su se nevino dodirivale, pogleda u oči u pokušaju prvog poljubca, prekinutog prvim udarom kampanela stare crkve.
Prsti koji se rastaju puno većom brzinom nego su spojene kratkim adio pa trčećim korakom sprintera na 100 m dostičući deveti otkucaj stare ure. Ljeto u kojem su snovi bili nevino zaljubljeni ni ne sluteći što je to ljubav, dani ispunjeni svakodnevnim uživanjima u moru, onako kako to djeca znaju. Poslijepodnevnim tamnim oblacima koji bi donosili ljetni pljusak na ispražnjenu plažu u đardinu mog djetinjstva, i kupanju u moru dok kiša svoje kapi dijeli sa licima nasmiješene i sretne djece. Voljela sam tu ljetnu kišu, dodir vode na tijelu i ne sluteći u tim trenucima, kolike užitke ću u godinama koje dolaze i koje više neće biti ispunjene nevinim razdraganim osmijesima i usklicima radosti, već nekim drugim uzdasima u kojima ću uživati kao žena.
Prolazile su i došle su i šesnaeste predivne, ispunjene prvim ljubavima i suzama nadarenim rastancima mojih prijateljica. Postala sam drugačija, rame za plakanje, savjete. Ponešto drugačija od ostalih, prerano sazrela sa ozbiljnim pogledom u očima, modno neosviještena, uživajući u knjigama i recima koje sam upijala kao suha zemlja škrte kapi kiše, kao da sam obavijena maglom neznanja svijeta kratkih suknjica, visokih neuglednih potpetica, ruža za usne koji me je smetao, prolaznih…….
Uživala u disco matinejama 80-tih zagušljivih i zadimljenih s mirisima zabranjenih cigareta i još ponečeg, odoljevajući iskušenjima prvog i „jedinog“ isprobavanja dobivenih darežljivo besplatnih mirisnih travica školskih poznanika. Večernjih izlazaka s povratkom u sate koje danas nazivaju satima u kojima izlazak tek počinje, prvih ispijenih pića, pogleda koji pozivaju na ono „više od plesa“.
Ljeto se vratilo, ljeto koje će me promijeniti, s nagradom za cijeli niz ispisanih 5 brojkom i slovima, ključevima prvog automobila i polaskom na izlet po scenariju ispisanom vlastitom rukom u danima koji će dolaziti. Prvo iskustvo, prvo uzimanje i prvo davanje, u nevinoj želji nespretno isprepletenih ruku, nogu, bolno, proživljeno u ljubavi ljeta i trajanjem do prvih kolovoških kiša. Zavoljela sam to ljeto, ljeto s tijelom žene koje je uživalo u dugim morem okruženim noćima izvijenog tijela, zbogom s usnama grickajući ušnu resicu, jezikom oslušnutog otkucaja srca, jagodicama prstiju ustreptalog trbuha, nogama obavijenih oko struka.
U sunčanim danima babljeg ljeta upoznavala sam nove školske klupe, s olovkom u ruci bez onih srednjoškolskih torbi punih knjiga, udisala zrak fakultetskog predvorja, pogledom koji je gledao dalje upijala malim sivim ćelijicama prva pravila, paragrafe, točke i točkice. Jednakom strašću kako sam živjela ljeto uživala u prvim hipotetičkim raspravama, suglasjima i nesuglasjima. Kad sam imala……godina za godinom, život nimalo logičan pomalo kaotičan (posuđeno) u putovanjima koja su postala moja svakodnevnica, bez potrebe sa jednim mjestom, živjela i živim život u kojem uživam.
Sve nevino je nestajalo ispunjavajući se zadovoljstvima jedne noći, pamteći samo lijepo. Birana od odabranih posloženih na ljestvici od 1. Odabirala one s lažljivim očima i razigranim prstima, koji odlaze bez nepotrebno izgovorenih riječi, u uzimanju pružali davanje, bez računa za ruže koje bi uvenule, zaboravljajući prije prvog sna poneke pogrešno ocijenjene i odabrane.
I sad ispisujući ove retke sjetim se jedne noći doživljene i proživljene, muškarca onih lažljivih očiju, usana koje ispisuju jesenjinovu kurvu mirisom ispijene votke prelazeći leđima od vrata, sjećam se njegovog nosa izrađenog gepetovom rukom, s prstima koje su dotakle svaki djelić golog tijela pripijenog uz njegovo. S čašom uvijek punom votke trošili noć, hranili se sladostrašću požude, prvom mamurluku negdje oko ponoći, izmjenjujući strane kreveta, trijeznili se pod mlazom hladne vode. Na kauču se približavali drugom mamurluku isprepletenih nogu.
Sjećam se riječi izgovorenih u glasnom orgastičnom uzdahu ljepljivih prstiju: „Nisam više mamuran, oporavljam se polako, i sve sam pročitao, i moram priznat da mi se sviđa, elokvencija, tok misli, tehnička savršenost, a i ono što se skriva iza svega toga. Imaš moju pažnju i naklonost :)“
Jutrom obasjana soba očima nenaviknutim na svijetlo, rukom u prazno dodirnuto uzglavlje sjetim se………a poželjela sam to jutarnje buđenje i još uvijek ga ponekad poželim, u iščekivanju godota pisati ću i živjeti one druge noći ……….
Post je objavljen 24.06.2014. u 18:17 sati.