Pregled posta

Nepristojne priče: Tramwaj zvan čežnja

Dragi moji malobrojni, ali vjerni čitatelji

Bocacciovi reporteri za vas su istražili gdje seli seksualni život sa Bundeka baš kao i koje su top lokacije zagrebačkih ljubavnika. Evo njihovih priča.

Uzdasi zaljubljenih parova i strastvena milovanja više ne stanuju na Bundeku. Nekad gusta, grmljem i šibljem obrasla bara, mjesto koje su zagrepčani danju u širokom luku zaobilazali, bila je noću oaza seksa. Nekad. Danas, danas je Bundek uređen i osvijetljen park između prorijeđene šume i savskog nasipa i ne pruža zaštitu koju ljubavnici traže. Nasuprot tom, poalo idiličnom parku, jedna od popularnih destinacija za hopa cupa zabavu postalo je nimalo romantično parkiralište iza popularne Karingtonke baš kao ono sa druge strane Velesajma. Vjerovali ili ne, ali tek tri stabla sa nevelikim krošnjama na ledini iza Karingtonke dovoljna su za tajnovita ljubavna gnijezda i noćne hopa cupa zabave. A kako su mjesta u ložama rezervirana samo za sretnike, to svi oni manje sretni tabore nasred livade iako se njihova automobilska stakla jednako magle baš k’o ona u ljubavnika što su onomad izmjenjivali slatke tajne Bundeka. To je začuđujuće, ali ije stinito.

Neki su ljubavnici pronašli svoje utočište na mračnom parkiralištu Nove bolnice u Dubravi. Svaku večer tamo dođe barem dvadesetak automobila kojima su na povratku stakla dobrano zamagljena.
„Neki se zadrže samo toliko da obave posao, dakle dvadesetak minuta, a drugi, zahtjevniji, ostaju i po nekoliko sati.“ otkriva nam noćne avanture čuvar parkirališta, Željko.
Željko dodaje kako često dolaze i parovi bez automobila, pa pretpostavlja da oni svoja ljubavna gnijezda pronalaze u nekom obližnjem grmu. A iza brojnih strastvenih posjetitelja sljedećeg dana ostaju iskorišteni kondomi i papirnate maramice, pa ga liječnici, veli on, zafrkavaju da bi im trebao naplaćivati taksu za seksualne užitke.

I dok upućeni kažu kako se na parkirališta odvode uglavnom djevojke za jednu noć, zbog onih oko kojih se valja više potruditi a bogme i više benzina potrošiti, potegnut će se čak do vidikovca na Sljemenu. Put do zvjezdanog neba poznad glave i noćnog filmskog pogleda na osvijetljeni grad uistinu je težak. Čeka vas dvadesetak minuta stiskanja gasa po vrtoglavim zavojima, ali je zato ugođaj koji se otkriva na cilju, parkiralištu uz cestu nasuprot Grafičara zaista nezaboravan. Ipak, opasnosti vrebaju nakon svakog zavoja, jer odabranica ili odabranik bi vas sutradan mogli prekrižiti ako im tijekom vožnje pozli, pa tako samo rijetki izdrže do vrha. Bocacciovi reporteri su se u to osobno uvjerili nalazeći uz put prema Vidikovcu parkirane automobile onih koji su svoj idealni šumarak pronašli negdje na polovici. Ipak, Vidikovac je, uz možda manje poznati Medvedgrad, definitivno najromantičnije gradsko mjesto za noćne ljubavne užitke, jer nakon vatrenog seksa može uživati u veličanstvenom pogledu. Jedina je mana što su automobili načičkani jedan do drugog, pa vas mogu iznenaditi znatiželjni pogledi iz susjednog gnijezda.

Takvi problemi nikada nisu mučili ljubavnike s Jaruna. Za razliku od nekdašnjih dana koji pamte sastanke ljubavnika što tu dolaze odasvud, danas su ljubavnici uglavnom emigranti iz obližnjih klubova koji, poneseni alkoholom i taktovima narodnjaka, zabavu traže u skrivenim šumarcima uzdaha uz nasip.





A sada, dragi čitatelji, pročitajte što o svemu tome piše jedna mlada dama koja nam je na natječaj poslala priču. Na kraju, ispod priče imate i prostor za komentare pa redakciji ostavite svoje mišljenje.

Tramvaj zvan čežnja

Krenula sam u posjet dečku koji stanuje na Bukovcu. Prošetala sam iz svog stana u Preradovićevoj do Trga gdje lovim tramvaj do Maksimirske. Šećući gradom primijetila sam kako se za mene lijepe muški pogledi.
„Vjerojatno zbog minice koju sam obukla.“ pomislila sam.
Imam dobre noge i uvijek ih još dodatno istaknem lijepim čarapama. Tako bi i ovaj put. Obukla sam svjetlucave crne najlonke, vrlo kvalitetne i skupe, s puno likre. Na nogama sam imala natikače s visokim tankim petama. Ušla sam u stražnji dio zadnjih kola dvanaestice i lagano se prignula na štangu. Iza mene je ušlo još dosta ljudi. Osjećala sam njihove poglede na svojim nogama. Zauzimali svoja mjesta.

Odjednom na guzovima osjetim muške prepone, a pokraj moje na štangi pojavi se muška, dlakava ruka. Nisam se okretala. Pokraj moje ruke na štangi pojavi se muška, dlakava ruka. Tip je očito neki šljaker, zaključila sam po ogromnoj radničkoj šaci.
„Za mene, djevojku iz centra to i nije neki nivo.“ pomislim „A nije nivo ni za mog stalnog dečka koji je menadžer jednoj poznatoj firmi.“
Ali ... To je sasvim u redu za drpanje na javnom mjestu. Osjetih to po žmarcima koji mi prolaze čitavim tijelom od trenutka kad mi se tip drsko priljubi uz guzicu. Možete reći da sam licemjerna, jer za društvo uvijek biram uglednu škvadru i sa sitnim svijetom ne želim imati posla.
„Izuzev ako me ovako iznenade.“ nasmijala sam se u sebi,
Ali, ... i ja samo razmišljam kao i sve moje prijateljice.

Tramvaj krene i ljudi se počnu lagano ljuljati. Osjetila sam da se tipu dig’o i da mi ga je namjestio međ’ guzove. Zato sam se pravila da gledam kroz prozor, na Jurišićevu.
Ali ... Sva su mi osjetila napeta. Mišić ruke na štangi nasloni mi se na sisu, a njegova prsa dodirnu mi leđa. Slobodnom rukom dira mi najlonke ispod minjaka.
„Tip fakat zna kaj radi.“ nasmiješim se.
Kod Draškovićeve već sam bila skroz napaljena. Bilo je očito da tip iza sebe ima mnoge zagrebačke cure i gospođe koje ovako napaljuje čineći im dosadnu vožnju uzbudljivom. Priznajem, kopka me želja da mu vidim lice, ali ne želim si pokvariti čar tog pipkanja. Pipkanja s nepoznatim. Primijetih da moji susjedi sa štange shvaćaju što se događa, jer frajer me s guza sve jače i jače stišće.
Pogledala sam ih. Bili su tu neki srednjovječni gospodin, s lijeve, i srednjoškolac s desne strane. Osjećaji su im se miješali na licima. Najprije iznenađenje. Potom bijes, jer ... Frajer bez pitanja uzima ono što smatraju nedostižnim iako im je udaljeno samo dvadesetak centimetara. A u očima im vidim strah, jer očito im frajer daje do znanja da će ih smlaviti ako mu se usprotive. Napokon, kad su shvatili da su nemoćni u pogledu im se pojavila požuda.
„Mmmm,“ pomislim „da nisu toliko opterećeni društvenim normama i oni bi me mogli zažnjarali.“
Ali ... Oni samo nijemo i blentavo bulje u moje noge.

A frajer odostraga mi u međuvremenu skroz zadigne suknju. Butine i guzovi u tankom najlonu već su otkrivene. Za to vrijeme gospodin i školarac se crvene. Kao da im je neugodno dok se frajer bez imalo srama raspomamio. A ja, ja se osjećam tako razotkriveno i seksi.
Nemojte me suvišno shvatiti, ali ... Drago mi je da se netko posluži mojim tijelom bez suvišnih dugih uvoda. A taj mi je snagator već obje ruke stavio na butine. I počeo me je snažno drpati dok se ja ljuljam u ritmu vožnje. Ljudi u Vlaškoj ulaze i svi u čudu gledaju. No frajer se ne da smesti. Gnječio mi je noge sve dok mi nije poderao skupe čarape. Nakon Kvatrića odluči otići do kraja. Odjednom osjetim kako mi najlonke pucaju točno između dvije rupice.
„U sekundi ih je razderao.“ pomislim.
Osjetila sam kako mi se njegov tvrdi organ zabija u pogodite što. Frajer me nabija u ritmu. Isuse, pa ja ga uopće nisam vidjela! Samo po snazi ruke koju mi upravo stavlja na sise i kiselkastom vonju iz zadaha zaključujem da je neki priprosti šljaker.
„Ja feš puca iz centra, a on me fuka pred ljudima u tramvaju kao neku zadnju ...“ pomislim.
Pa zašto onda toliko uživam? Možda mi je gušt mučiti gospodinčića i školarca? Pogledom ih kao molim za pomoć čime samo produbljujem njihovu nemoć. A za to vrijeme me pokraj njih pari alfa mužjak. Bez srama pred čitavom Maksimirskom.
„Baš sam okrutna.“ zadovoljno se smješkam.

Zadnjim su kolima odjekivali potmuli udarci njegovih jaja o moje guzove. I moji najprije prigušeni, a potom sve glasniji uzdasi. Nije nam bilo važno što putnici misle. I dok tramvaj čeka na raskršću prije Stadiona, tip uspe u mene svu svoju spermu.

Kad sam izašla van osjećala sam se kao da je tramvaj prešao preko mene. Krenula sam pješice uz Maksimirski park prema Bukovcu. Sperma mi se slijevala niz čarape. Moj dragi je fin dečko. Nije primijetio ništa čudno. Dapače, cijelu me noć samo lizao, kao da me pudlica njeguje poslije napada pit bula.

Bilo je to prije pet godina. Danas dragi i ja imamo dijete kojem su najdraže igračke dječja lopata i miješalica,

Mirela





gotovo




Post je objavljen 24.06.2014. u 17:58 sati.