Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bijelivuk

Marketing




Nakon četiri godine odvažio sam se ponovno pogledati „ Apokalipsa danas “. Zašto i kako? Zato što vjerujem da je film imao neku misao koju nisam uspio u tadašnjim godinama shvatiti. I stvarno, imao je. I to ne jednu već više njih zbijeni u finalnu nenadmašivu.

Film je snimljen davne 1979. godine, a snimio ga je veliki redatelj Francis Ford Coppola.
Vrijeme radnje se odvija za vrijeme Vijetnamskog rata.
Glavni protagonista Cap. Benjamin L. Willard (Martin Sheen) primio je misiju u kojoj glasi da mora pod bilo koju cijenu likvidirati Col. Waltera E. Kurtza (M. Brando) koji trenutačno zapovijeda gerilskoj skupini u Kambodži i gdje ga štuju kao boga.

U uvodnoj sceni Cap. Willard se nalazi u Saigonu u hotelu. U tim prvim scenama jasno se dočarava psihofičko stanje Willarda. Pod velikim količinama alkohola, Willard halucinira, izvodi borilački ples, razbija ruku u zrcalo potom se kotrlja preko kreveta gdje glasno plače i stenje sa raskrvavljenom rukom. Svo to vrijeme iznad njegove glave odjekuje prigušeni zvuk helikoptera.

Zanimljiva je činjenica da je Martin Sheen snimio scenu po svojoj volji, bez scenarija ili bilo kakvih uputa Coppole, pa je u jednom trenu i napao redatelja.

Drugo jutro po njega dolaze general Corman i zapovjednik Lucas (Harrison Ford) te mu uručuju misiju koju on prihvaća. Njihovo obrazloženje misije glasi : „ Col. Kurtz je poludio, otuđio se i koristi nehumane metode “. Njegovo putovanje započinje rijekom Nung kojom bi trebao stići sve do Col. Kurtza.

“Everyone gets everything he wants. I wanted a mission, and for my sins, they gave me one. Brought it up to me like room service. It was a real choice mission, and when it was over, I never wanted another.”

Cap. Willard se priključuje se na omanji brodić pod zapovjedništvom Chief-a, zajedno sa posadom koju čine Lance, Chef, i Mr. Clean.

Kroz njihovo putovanje u Kambodžu susreli su iracionalne likove poput Bill-a Killgore-a, zapovjednika zračne konjice. Kao lik Bill je veoma privržen ljudima, pa im tako omogućava sanduke piva, rock'n'roll, noćne pijanke. Takoreći u paklenom Vijetnamu pokušava stvariti ozračje Amerike. Što u potpunosti prema Willardu vojnika otuđuje od sadašnje situacije i vjeruje da je to loša politika za nekog tko je tako daleko od kuće.

Nakon što je Killgore sa zračnim napadom osvojio točku od kuda bi Willard trebao dalje nastaviti, zapovijedio je Lance-u da zajedno s njim surfa usred borbe zamišljajući da je na osunčanoj plaži Kalifornije.

Daljnjim putovanjem Willard čita dosje Kurtza. U njima saznaje da se Kurtz sa trideset osam godina odlučio prebaciti u Airbourne (Padobranstvo) što je suludo jer sa njegovim odlikovanjima trebao je postati general.

U njegovim riječima kao što putuje rijekom sve više postaje privržen Kurtzu. Njegova teorija da je ovaj rat nemoguće pobijediti uz ovakvo iracionalno ponašanje, besciljnost, divljaštvo, trupe koje tumaraju šumama i uništavaju bez ikakvog razloga, a birokracija ubire novac.

Također Kurtz vjeruje da nekolicina ljudi, sposobnih s ciljem ovaj rat može završiti u kratkom roku.

Ta besciljnost jasno je objašnjena susretom sa francuskim plantažistima. U srcu Kambođe Willard i posada susreću se sa Francuzima koji brane svoju plantažu. U tom dijelu saznajemo da su Amerikanci iz Vijetnama za drugog svj. rata otjerali Francuze koji su držali Vijetnam u to vrijeme kao svoju koloniju. Potom su stvorili Vijetnam kao što ga znamo u filmu. Rusi su ih obučavali i trenirali, a Amerikanci su u strahu od komunizma izvršili agresiju. Možda vam zvuči poznato? Samim time kakvu poruku mogu Američke trupe poslati, osim one, da će uništiti sami sebe.

Također surovost se prikazuje u sceni sa Playboy zečicama koje su u jednoj večeri bile glavna atrakcija usred američke baze za slijetanje. Sve skupa potrajalo je možda pet minuta kada se gomila vojnika stuštila na njih kao strvinari.


“No wonder Kurtz put a weed up Command's ass. The war was being run by a bunch of four star clowns who were gonna end up giving the whole circus away”


Sa svim tim iracionalnim faktorima koji nemaju veze za zdravom pameću, a događaju se u vojsci koja bi trebala biti protektor, zdrav razum u svijetu Willard počinje adaptirati filozofiju Kurtza koji je proglašen neuračunljivim.

Na kraju putovanja Willard stiže do Kurtz-a. Kurtz ga zarobljuje i prije nego što je mogao išta učiniti. S njim je ostao jedino Chef koji je bio zadužen pozvati zračni napad u slučaju da se Willard ne vrati. Nažalost snage Kurtza odsjekle su mu glavu i bacile Willard-u u krilo.

“What do you call it when the assassins accuse the assassin? A lie. A lie and we have to be merciful.”


Na kraju filma Willard se oslobađa indoktrinacije koju je na njemu izvršila američka vojska, te on sam postaje kao i Kurtz. Postaje životinja, životinja koja voli, životinja koja ubija. Te se sjedinjuje sa Kurtz-om. Na kraju filma Willard ubija Kurtz-a sa mačetom u isto vrijeme kada nativno pleme ubija bika kao svetkovinu.

There are two of you, don't you see? One that kills... and one that loves.

Po mom mišljenju ovaj film nije ratni film. Ovaj film koristi rat kao vrhunac čovjekova nerazumlja i gluposti. Rat je u ovom filmu korišten kao ultimativno sredstvo, privlačno, sočno prikazivanje ljudskog psihofizičkog stanja u globalu.

Kurtz predstavlja razum, razum koji bi se u ratu, ako se dogodi trebao koristiti. Svo vrijeme uviđamo putovanjem kroz rijeku kako Willard prolazi isti put, ista iskustva kao Kurtz i suočava se sa terorom rata. Na kraju filma is iracionalnog Willard shvaća i postaje racionalno i ubojstvom Kurtz-a preuzima svoje breme i guta svoj crni dio duše.

Kurtz je svevremenski prikaz racionalnog pojedinca koji shvaća i zna što mora učiniti i zbog toga je vječno osuđen na vješala.

Willard je samo put iracionalnog pojedinca do racionalnog i stoga je on završni stadij Col. Walter-a E. Kurtz-a.





"The horror ... the horror ...”







Ratio decidendi



Post je objavljen 24.06.2014. u 12:21 sati.