Marketing
2 jahača i jedna apokalipsa
Nije to da je svaki put isto. nije to da svaki početak ima predvidiv kraj. Ja i ona koliko smo god puta prolazili kroz uspone i padove, mi smo ,nas dvoje smo bili iznimka u tom sivom narkomanskom svijetu i naš rastanak i moj životni put potvrđuje pravilo broj jedan a to je da heroin nezaustavljivo razara!
Bilo da se tu radi o smrti,materijalnom ili pak utjecaju drugih ljudi sve se raspadne samo je pitanje vremena kada će te stić onaj zadnji udarac i onda ti srce pumpa agoniju pritiskom od milion atmosfera i u trulom izmrcvarenom tijelu se sakuplja gorčina koja izjeda kosti. Poslije u toj pustoši beznađa,na raskršću svih puteva moraš duboko udahnit sa svom tom silinom u sebi i zadržat čim više stabilan dah i korak. Slutiš, čuješ nešto će doći, osjećaš da te to skoro ima, kao posjeduje te jer već klija u tebi. Nagon za opstanak sazorijeva i izgleda poput nekog pupoljka koji ima snagu signala koji prima neki tvoj novi izoštreni receptor koji nisi ni znao da imaš, i to te tjera negdje budnim između snova i nečeg tamo.
Poprilično sam krut naspram emocija, nema straha kamo ja idem.
Post je objavljen 24.06.2014. u 00:33 sati.