Sve više postajem zadovoljna svojim
"unutarnjim ja",
sve manje me smeta 30 kg +,
sve više vidim radost i svjetlost i bjelinu,
sve više osjećam dobro u čovjeku
(a svjesna i mana),
sve sam više ja,
a ne oni nametnuti dijelovi drugih,
pa se s pravom pitam:
Starim?
Ne, kategorički
(starim obrnuto proporcionalno:
što starija, to luđa...
i još da napomenem da
stara nikako, nikako - u duši,
nisam);
Mudrija?
(zasigurno životna škola vrijedi!);
Pametnija?
(diskutabilno
jer trebam mrvicu više vremena
od dvostruko mlađih,
ali rezultati i dalje iznad prosjeka,
daleko bolji od mlađih)
Ljepša?
(u duši)
Bolja?
(nepromijenjeni životni moto!)
Koji mi se to vrag događa?!
Nije valjda da "mladim"?!
Post je objavljen 21.06.2014. u 14:49 sati.