Gdje da ovo, pregolemo srce moje u ovako mizerno mali beskraj smjestim; kako da cistu dusu svoju, ovim glibom zemaljskim i nebeskim ne zapoganim. Kako da budan zivim medju usnulima, da podjelim rijeci sa gluhima o bojama da pricam slijepima. Jer ne mogu vidjeti te slijepci, ne mogu te cuti gluhe usi, nit te moze utjesiti njemi. Kroz glave im propuh samo vije u grudima ledene im sante, mi smo brate u beskraju ovom, tijelo strano, daleko od Doma. Nisu za nas praznine i zime.
Post je objavljen 20.06.2014. u 23:11 sati.