Tekma za tekmom, polako, prvenstvo u nogometu se odigrava prema planu. Cirkuski bubnjevi zaglušuju povike siromaha iz obližnjih favela, ljudi štrajkaju, stadioni se grade, gladijatori plešu svoj ples, svako četiri godine, pa opet. Na domaćoj sceni ništa nova, ili se tako čini, Crveni križ cijepa pomoć za građane pogođene nedavnim poplavama, određuje dozimetar, vatrogasci su zaradili svoje dnevnice, i to ne bilo kakvi vatrogasci, oni pravi, naravno.
Na lokalnoj sceni uvijek iste zvijezde, političke ili one koje pjevaju u snobovskom okružju domaće dalekovidnice prodavajući nam bečku školu sa okusom ćevapa iz somuna. Puno zuje, malo meda daju rek'o bi jedan napaćeni puk, nebitno, tamo negdje, na jugu.
Vrijeme, k'o vrijeme, ne da se prevariti, ide dalje, neovisno o našim ili vašim, neovisno o ičemu, teče, ali samo nama, zar ne?!
Jer Bogu je svejedno, njega ne zanima ni što je prošlo, što je sada, niti što će biti, jebi ga, on je onaj koji jest. A mi, jesmo li što naučili??? Sumnjam!!!
Vjerojatno pogađate, pokušavam uhvatiti trenutak, jer trenutak čini vrijeme, a vrijeme određuje vječnost, zato i ovakav rastrešeni uvod u nešto, ni sam ne znam što, trebalo bi pitati fotografe, njima je lakše.
Klateći se između portala i gužvajući štogod tiskano među prstima, pokušavam shvatiti, kako je moguće da jedna obična kožna bubamara zatomi u nama svaki sustav vrijednosti koji smo gradili, ili sam samo pomislio da smo gradili.
Svaki dan se pitam kako se moja domovina Hrvatska, pretvorila u referendumsku Hrvatsku??? Jer ovdje, pod našim nebeskim svodom, ne možeš ništa ako nisi skupio 10 posto od nečega da bi spasio živu glavu od novovjekih nositelja suvremene misli ili predumišljaja.
Tako, samo po sebi nije logično da iver ne pada daleko od drveta, a prije jest. Pederi su došli na svoje, dobili su vatrene guzice poslužene na pikselima u HD rezoluciji.
A bubamara se i dalje kotrlja, i to nije sramotno, jer sramota više i ne stanuje ovdje. Sodoma i Gomora su samo priče iz davnina.Koga briga?!
Outsourcing, spin-off, stare hrvatske riječi samo ih se nešto slabo sjećam, kažu to ide s tradicijom, hrvatskom, kapitalističkom naravno. Naravnohulna (agnosticima i ateistima prilagođena riječ) namjera, da radnike pretvoriš u robove, dobiva strani predznak, a domaće uprizorenje. Štulić bi rekao da mrtvi fazani lete, ali ovdje se naravno radi o guskama, ili možda ne, a nigdje magle. Ni kupreške, niti bilo koje druge, magle nema, ali kokoši i dalje rano liježu, guske više ne vide ni pod maksimalnom vidljivošću. Neka! Važno da je bubamara tu, neka se kotrlja, jer sve su nam uzeli, bar to da nam ostane !!!!
Nekako se između redaka upitam što čovjeku osta?? Da li može biti lovac? Ako nema love i dozvolu, ne može! Pa, kako da se vrati korijenima, ne može loviti ni ribu ni divljač, kažu da je nečije, ali čije?! Gdje je ZKU ili katastarski izvadak da su oni to od boga kupili ili dobili u najam, pa ga daju u podnajam, te ga nama naplaćuju.Još nam i kredit daju da sve to kupimo, i zastavice kockastih boja, da navijamo, za ono što je bilo naše, a više nije!
Neka, važno je da nam je dobro, samo mi to ne vidimo, bitno je da se bubamara kotrlja.Kažu da ako sleti na tebe, da ti donosi sreću. Super!
Voda, zrak, hrana plus 25 posto jednako Hrvat i eto ti zbilje na bespućima povijesne neozbiljnosti ili možda nečeg drugoga, nedokučivoga.
Pogađate, ništa nije bitno, ni važnije od četvrtice zabijene Kameruncima, ali što kada se svijetla pogase??? Što naredne četiri godine kad ne bude bubamare??? Logika sama govori da sreća ode s bubamarom, a nama osta 25 posto na ništa, ili se možda varam. No, vidjećemo.
Čekamo da zavjesa padne i da se svijetla pozornice ugase, a onda što Bog da !!!!
P.S. Vidimo se 10. Lipnja 2016. godine u Francuskoj, aaaako Bog da!!! :)))))))
Post je objavljen 20.06.2014. u 19:35 sati.