Jedan se je mali krpelj uspio zakačit za psetance, točno ispod repa, a malo iznad šupka, a kako je psetance po prirodi malkoc bijelo, malkoc ćosavo, tako ga, krpelja nije bilo teško zamijetit, a kako je psetance mirno i poslušno, tako nije bio ni neki problemi krpelja iščupat, uvijek to radim tako da ga vrtim suprotno u smjeru kazaljke na satu, i vrtim, vrtim, pa krpelj živ i čitav ispadne, neki ga ljudi onda obožavaju paliti čikovima, neki gnječiti kamenjem, meni u kući ne pada ništa pametnije nego ga baciti u wc školjku, pa sam ga gledala tamo, kako tone, tone, tone i bespomoćno maše onim svojim nogicama, i onda dodiruje dno i dalje bespomoćno mašuć nožicama, i povukla sam vodu, i osjećala se baš, baš, baš sam jedno grozno stvorenje. Skroz.
Post je objavljen 19.06.2014. u 19:14 sati.