Smatram da bi trebalo stvoriti poveznicu između stvaranja DMT-a i melatonina kao kontrolora snage i dužine dejstva DMT učinka na ljudski Um.Treba promatrati epifizu kao proizvođača neznatnije količine DMT-a u funkciji stvaranja mogućnosti za sanjanja i snove, gdje melatonin kontrolira intezitet doživljaja u snovima da isti ne izmaknu kontroli te naruše svoju funkciju prirodnog neuro-fiziološkog psihoanalitičara te ne budu zamjenjeni od strane mozga kao stvarna u vremenu Trauma. A što i jeste razlog zašto epifiza proizvodi melatonin isključivo noću (upravo kada DMT potiče sanjanje), da bi melatonin bio prirodni kemijski potenciometar drugoj (psihodeličnoj) kemikaliji DMT-u a što objašnjava i razlog zašto DMT direktno utiče povećanjem svoje koncentracije na automatsko paralelno povećanje koncentracije melatonina u epifizi. Od iznimne je važnosti izmjeriti da li se REM faza sanjanja poklapa sa povećanom nazočnošću melatonina i DMT-a ali ja bi mjesto nastanka DMT-a u mozgu pokušao pronaći i na drugim mjestima osim epifize, prostudirao bi Pinealnu žlijezdu-na primjer. Ovom mojom postavkom postali bi potpuno jasni kemijski procesi u mozgu povezani sa DMT-om ali i fenomenologija psihoza (kao kod Šizofrenije-SCH) ili pak iskustva kod klinički mrtvih pacijenata ali i tkz. "duhovni doživljaji" i "religiozni uvidi" kod duhovnih praktikanata i mistika. Ovdje moramo objasniti da su meditacije, molitve i vizualizacije duhovnih afirmacija u osnovi skoro pa identični prirodnom fiziološkom snu. Jedina razlika među pomenutim kategorijama ogleda se u tome da su snovi posljedica prirodnih i spontanih neuro-fizioloških, psiho-analitičkih funkcija ljudskog Uma te se kao i ostali fiziološki procesi u ljudskom tjelu odvijaju principom automatizma (dakle na podsvijesnoj razini), dok sa druge strane imamo ostale kategorije (gore pomenute) a koje nisu posljedica neuro-fiziološkog automatizma na razini podsvijesti, već su voljno i planski izvođeni procesi (slične kategorije snu do duše) u funkciji zadovoljenja duhovnih potreba i oplemenjivanja pojedinca. Kako se ove kategorije (meditacije, molitve, vizualizacije...) odvijaju na potpuno svijesnoj razini time ti duplikanti snova (nazovimo ih lucidnim snovima) postaju posebno snažna vrst snova pa provociraju i stvaranje daleko jačih koncentracija DMT-a u odnosu na obične snove a time i nadjačavaju kontrolni efekat melatonina. Po prirodi stvari vrlo su simularni, posve je lako shvatiti da ih epifiza zamjenjuje za prirodne fiziološke snove i počinje proizvoditi dodatne količine DMT-a. Po čistom zakonu akcije i reakcijea jasno je: ako DMT kroz fiziološku uslovljenost spontano inicira sanjanje i snove da onda i svijesno sanjanje može potaknut lučenje DMT-a a ako ovo izvodimo tjekom dana i dnevne svijetlosti (što upravo i jeste najčešći slučaj) jasno je da epifiza na dnevnom svijetlu ne proizvodi melatonin te samim nedostatkom kontrolora DMT inteziteta, dobijamo izuzetno snažne "duhovne doživljaje". Odatle duhovna prosvijetljenja, iskustva, uvidi, spoznaje i doživljaji i jesu toliko živopisniji i snažniji od i jednog sna a kako su inducirani svijesnim tehnikama "sanjanja" tako ih i ljudski Um uvijek doživljava kao potpunu realnost, često i stvarnošću daleko stvarnijom od svakodnevne ljudske stvarnosti (logično je za predpostaviti da otuda u hinduističkim vedantama i dolazi percepcija svakodnevne ljuske stvarnosti kao svijeta iluzije i obmane ili kako oni to zovu "MAJE"). Na osnovu svega, logikom stvari možemo zaključiti kako je epifiza zadužena za izazivanje snova putem neznatnih količina DMT-a te da isti kontrolira paralelnom proizvodnjom melatonina.
Zatim zaključujemo kako su snovi prirodna nužnost za rasterećenje mozga te analizu doživljaja i događaja i razvrstavanje istih u fajlove iskustva, mudrosti i nadogradnju osobnosti. Dakle, snovi su apsolutna nužnost za normalan razvoj i život ljudskih bića. Time je jasno da je epifiza od praiskona imala istu funkciju u životu ljudi, zbunjuje međutim čimbenik da se evolucijom nije pripremila i na sposobnost ljudi da svijesno sanjaju te time sebe unaprijedila u smislu proizvodnje kontrolne kemikalije melatonina i tjekom dnevne svijetlosti, barem po potrebi, kada se počnu dešavati skokovi u koncentraciji DMT-a u krvi?!
Možda je zanimljiv čimbenik i da po Tibetannskom vjerovanju duši nakon smrti treba 49 dana do ponovne reinkarnacije i da se taj broj dana točno podudara i sa medicinkim faktom da nakon 49 dana embrio dobiva epifizu ali i spolnost. Međutim smatram da je problem daleko kompleksniji i važniji nego li to shvataju i ljudi iz medicine, baš kao i duhovni praktikanti i razni Gurui. Jasno jeste da je čovjeku prirodom dato da ima svojevrsne halucinacije u formi fiziološkog sna a koje dolaze iz psihogenih halucinogena tipa DMT-a, no i da ista tvar koja izaziva fiziološki san, posve sigurno omogućuje i duhovne i religijske doživljaje. Postoje samo dvije mogućnosti: ili u istinu postoji stvarni Duhovni Svijet i mi smo stvoreni od strane nekog superiornog bića a koje je u nas ugradilo tvari tipa DMT-a da bi imali otškrinuta vrata za percipiranje duhovne razine ili su takve psihohalucinogene tvari jednostavno posljedica evolucije života i sva naša duhovna znanja, vjerovanja i spoznaje nisu ništa više do nus produkt, proistekao iz fiziološko-evolucijske nužnosti stvorene tvari?! Poznato je iz prakse indijskih jogina i fakira da se svijesno može uticati na gotovo sve fiziološke funkcije te ne treba čuditi da se svijesnim izvođenjem raznih ritmova disanja mogu inducirati i odgovarajuća stanja duha, emocije i fiziološke organske reakcije koje se i inače u spontanim životnim okolnostima dešavaju, baš kao što se svijesnom meditacijom ili vizualizacijom mogu izazvati odgovarajući fiziološki odgovori na iste. Jasno je da pojačanu pojavu tvari tipa DMT-a u ljudskom organizmu mogu izazvati spontano i neke ekstremne okolnosti u životu čovjeka, tipa: rađanja, kliničke smrti, smrti i ekstremno traumatičnih doživljaja. Poznato je da su tjekom poroda prisutne pojačane količine DMT-a kako kod majke tako i kod samog djeteta. Ovo bez sumnje trebaju potvrditi i daljnja klinička ispitivanja u budućnosti. Iz ove knjige jasno je vidljivo autorovo ubjeđenje u postojanje duhovne razine a čije posvjedočenje on pronalazi u eksperimentalnim slučajevima sa psihodelicima na dobrovoljcima sa kojima je sam provodio opite kao i u nekim prijašnim studijima drugih kliničkih eksperimenata. Njegov filozofski stav je jasno ne kršćanski i očito je bliži hinduističkoj i budističkoj duhovnoj tradiciji, no po mom dubokom uvjerenju zaključci su ne znanstveni i posve subjektivni. Ne želim ustvrditi da duhovna razina, Bog ili čitavi svijetovi naseljeni nekom vrstom duhovnih (možda bi bilo adekvatnije nazvati ih tvarno suptilnijih) inteligentnih bića ne postoje, samo tvrdim da se to ovakvom vrstom istraživačkog rada za sigurno ne može dokazati. Nema sumnje da su ljudska bića obdarena daleko većim sposobnostima od onih kojih su svjesni i onih koje svakodnevno koriste ali to samo po sebi nije potvrda postojanju ikakve duhovne razine. Kada bi u takvoj vrsti eksperimenata sa psihodelicima ali i ne samo s njima već i u molitvama, kontemplacijama, meditacijama, vizualizacijama i u stanjima prosvijetljenja svi kontrolni subjekti vidjeli u potpunosti iste svijetove, ista bića i iste događaje, onda bismo bez i ole sumnje mogli govoriti o neupitno dokazanom postojanju duhovne stvarnosti i vjerovatno i samoga Boga. No iz kompletne poznate ljudske povjesti, kako pisane, tako i usmene tradicije i duhovne prakse kristalno je jasno da to nije slučaj a u prilog tome kao najjači od svih nepobitnih dokaza su sve svijetske religije, koje su enormno različite jedna od druge. Te razlike su još uočljivije čim izađemo iz monoteističkih religija i počnemo komparirati monoteističke religije sa paganskim ili hindusko mnogobožaćkim tipovima religije. Dok unutar monoteističkih religija donekle možemo naslutiti izvjesne sličnosti a što je posve razumljivo budući da su jedna iz druge baštinjenje (iz Judeizma Kršćanstvo pa potom iz obje pomenute Islam), dotle šireći usporedbu sa starim paganskim religijama uviđamo totalne dijametralno suprotne religijske prakse i vjerovanja. Sve to neupitno upućuje na posve subjektivne doživljaje duhovnih realizama od strane ljudskih jedinki koje vjernici nazivaju poslanicima i mesijama, tim prije što svi od reda tvrde kako im je Bog osobno diktirao svete knjige ili da su njime bili nadahnuti i vođeni. A ta zemaljska ljudska povijesna fakta nepobitno potvrđuju moju tvrdnju da su sva ta iskustva samo nus produkt tjelesne kemije homo sapiensa i nemaju apsolutno nikakvo uporište u kosmičkoj stvarnosti. Većina vjernika na svijetu usprkos mnogim međusobnim različitostima između svojih religija pomirljivo će se izjasniti da je Bog ipak jedan i jedini ali da ga samo zovemo drugim imenima, paralelno će tvrditi i da je njihovom poslaniku Bog osobno diktirao svete knjige i ne samo to, priznat će i poslanike drugih im konkurentnih religija kao povijesni fakt; no posve će prenebregnuti katastrofalno poguban zaključak koji iz toga proizilazi: kako se jedan te isti Bog može svakom od poslanika predstaviti pod drugim imenom, narediti im drugačiju religijsku praksu, svakog od njih nazvati svojim jednim i jedinim odabranim narodom sa kojim je sklopio pakt i nahuškati ih na istrebljenje svih onih drugih naroda kojima je isto to rekao???! Besmisleno je više uopće i pominjati povjesne fakte iz kojih je kristalno jasno da niti jedna jedina monoteistička religija nije ništa originalno niti unikatno već da je najobičnija jeftina kompilacija i plagijat daleko starijih mitova i legendi paganskih naroda, nadopunjena nepreglednom hrpom subjektivno nastalih poimanja i izmišljotina njihovih autora, kojih je uvijek bilo prisutno u pisanju svetih knjiga više od jednog i koji su živjeli čak i u različitim stoljećima u odnosu jedan spram drugog. Tvrdim da će ljudi kada u potpunosti probude sve svoje latentne potencijale i evoluiraju do njihove svakodnevne primjene, tek tada dobiti uvid u istinsku stvarnost svog postojanja i istinsko tkanje Univerzuma. Vjerujem da će takvim uvidom u istinu i realnost mnogi od njih biti jako iznenađeni.
Ali možda i najvažnije od svega a što sam ostavio za kraj svoga komentara je slijedeće: možda nije samo (ili nije uopće) DMT taj koji bi trebao biti kandidat za „duhovnu molekulu“ jer apsolutno svi u knjizi od strane autora zabilježeni i pomenuti tkz. „duhovni doživljaji“ pod dejstvom DMT-a su posve trivijalni kako sa aspekta halucinogenih doživljaja, tim više sa aspekta duhovnog iskustva i vizije. Sve od reda navedeni halucinogeni doživljaji pokusnih subjekata nemaju apsolutno nikakvog duhovnog obilježja u sebi (niti u tragovima), pa čak nemaju apsolutno nikakve vrijednosti niti sa aspekta halucinogenih iskustava a što bi i autor uspio prepoznati (iz aviona) da sam osobno posjeduje ikakvo istinsko znanje u polju neuro farmakologije ili duhovnog iskustva. I ne samo to, da stvar bude gora, da autor projekta posjeduje predhodno pomenutu vrstu znanja, bilo bi mu kristalno jasno da je DMT kao eksperimentalna supstancija u buđenju duhovnosti ili provociranju spontane incijacije ili pak prosvijetljenja, posve pogrešna i sa zdravstvaenog aspekta u potpunosti pogubna po ljudsko zdravlje (poglavito mentalno). Naime iz svakog po na osob halucinogenog iskustva pokusnih subjekata, kompetentnom voditelju eksperimenta bilo bi kristalno jasno da su sva od reda iskustva duhovno bezvrijedna ali zato duševno i mentalno sizoidno non sensna. Radi se o iznimno opasnom, po mentalno stanje subjekata, koktelu i u sebi nema niti klicu ikakve buduće potencijalne vrijednosti za nastavak proučavanja. Doktor Strassman mora shvatiti da jedino istinsko duhovno iskustvo dolazi ili spontano izazvano ekstremnim životnim situacijama ili pak kroz osmišljen, sistematičan i naporan duhovni rad na sebi i kroz primjenu neke od mnoštva duhovnih meditativnih tehnika. Ali da je čak i tada upitne originalnosti zbog tijelesne kemije koja pri tome nastaje. A apsolutno je svaka originalnost dovedena u pitanje kroz korištenje vanjske kemijske stimulacije. Osobno preferiram spoznaje koje je čovijek sposoban voljno izvoditi pri punoj svijesti i jedino njih smatram istinskim parametrima duhovnosti a isustva koja kroz njih dobivam, jedini istinski vrijednim duhovnim imformacijama; sve izvan toga stavljam pod upitnik. Kad se pristupi ozbiljnom znanstvenom proučavanju para-fenomena i osobitih ljudskih sposobnosti, tek tada ćemo zakoračiti u istinsko Carstvo Duha i puno toga novoga naučiti o fizici Univerzuma.
Ovdje smo imali na djelu jedno klasično uzaludno trošenje financijskih sredstava iz državnog proračuna Američkih poreznik obveznika za potpuno neznanstveno zamišljen projekat. Sve u funkciji zadovoljenja posve subjektivnih i egocentričnih pobuda jednog lošeg znanstvenog djelatnika. S druge strane mnoštvo istinski vrijednih projekata širom svijeta uslijed nedostatka financijskih sredstava godinama (nerjetko i desetljećima) stoje u formi pisanih elaborata i radnih planova po fijokama genijalnih pojedinaca ili siromašnijih Univerziteta...
Post je objavljen 19.06.2014. u 17:50 sati.