Breme kao sidro, sidro ko planina, a planina a planina, zivotna sredina. U sredini nista nema da pomena vrijedi, putovanje mucno dugo iz nje se iznjedri. Sve su staze i bogaze razgranate kruzno, putovanje prje pocetka vec je svako ludo. U krug u krug, svi pjevaju ozareni, njemo, kuda koji mili moji, svi do starta pruzno. A na startu ispocetka, uzaludna kretnja, startna crta, pucanj isti sve nas isto ceka. Monotoni niz fraktala, zivot kao hala, zapjevajmo zato slozno: "Hvala Bogu, hvala".
Post je objavljen 19.06.2014. u 17:35 sati.