Jako lijepa pjesma. Poticajna. Osvježavajuća. Ne govori puno, tek podsjeća na ono najvažnije:
Budi svoj/svoja. Otkrij što jesi i budi to što jesi. Zaviri u prostor iza svojih očiju. Sklopi oči, osjeti struju života koja tamo neprestano teče. Tu je izvor tvog života, poslušaj njegov šum. Umiri se još više i čut ćeš njegov glas. Izvor tvog života je u tebi, ne ni u čemu vanjskom, ne ni u kome drugom. Ni u kome! Nitko drugi ne zna bolje od tebe što ti jesi, što ti voliš, na što ti srce najviše zaigra, što te najviše može dotaknuti, što te najviše može pokrenuti, do kuda želiš ići, kojim smjerom želiš ići, što želiš probati, u što se želiš razviti. Samo ti i samo kroz sebe možeš pronaći pravi smisao svog života. Ali pazi! Taj put nije za svakoga. Samo rijetki zaista poslušaju taj glas i idu tim putem.
Ne zaboravi: živimo u realnom svijetu kojeg se ne smije gledati kroz ružičaste naočale. Svijet nije na našoj strani. On potiče uniformiranost i svojevrsnu ludost. Mi volimo individualnost, različitost, kreativnost. Na svome putu ponekad moramo odraditi nešto što nam se ne sviđa, ali nikad se s tim ne identificiramo, nikad to ne postajemo. Znamo da smo nešto drugo od onoga što nam govore da jesmo i bez najmanje sumnje znamo da želimo svoj život u najvećoj mogućoj mjeri živjeti po svome.
Post je objavljen 19.06.2014. u 09:07 sati.