Pregled posta

SVJETSKO NOGOMETNO PRVENSTVO U BRAZILU I NOVI RAT U EUROPI 2014.

Ovo nije Isusov kip iznad Ria de Janeira nego u sirijskom starokršćanskom gradu Maaloule u kojem njegovi stanovnici govore aramejskim jezikom kojim je govorio Isus Krist iz Nazareta; ovaj starokršćanski grad su uništili islamistički teroristi iz Al-Nusra fronta i Islamske države Sirije i Levanta, a njegove kršćanske stanovnike etnički očistili prije nego su ruševine oslobođene od strane sirijske vojske




Vapaj siromašnih Brazilaca: Ne treba nam "kruha i igara" (čitaj: SP) nego bolnice i obrazovanje


Predsjednica njemačke vlade, Angela Merkel, slavi pobjedu Njemačke u jednoj utakmici na SP u Brazilu, dok ogranak terorističke Al-Kaide, i američki saveznik u Siriji, ISIL, slavi pobjedu u jednom ratu u Iraku, 2014. za vrijeme Svjetskog prvenstva u Brazilu, za vrijeme kojeg traje rat u Europi, onaj u Ukrajini, ali, možda Ukrajina nije u Europi nego na Marsu, ako je suditi po njemačkoj kancelarki koja je na 50. obljetnici osnivanja Europske unije [tada Europske zajednice], 2007. godine izjavila, da je najveći značaj osnivanja Europske unije taj što nakon Drugog svjetskog rata nije bilo rata u Europi, ili drugim riječima, rat u bivšoj Jugoslaviji odigravao se vjerojatno na nekom azijskom ratištu ili u afričkoj prašumi, a ne u Europi, ali tako na svijet gledaju moćnici, ujedno marionete tzv. međunarodnih bankara


Dok se Europljani i Amerikanci zabavljaju na nogometnom Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014., saveznici Washingtona se 'zabavljaju' egzekucijama u Iraku: Na fotografiji pripadnici islamističke terorističke skupine ISIL ubijaju iračke ratne zarobljenike i zarobljene civile

Dok su nogometne reprezentacije Hrvatske i Brazila otvorile Svjetsko prvenstvo u nogometu, političke reprezentacije Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije otvorile su nakon Sirije na Bliskom istoku novi front u Europi, onaj u Ukrajini – počeo je novi rat u Europi, 2014. godine.


Na liberalnom Zapadu razvikana ukrajinska feministička i navodno antifašistička udruga FEMEN, koja se "proslavila" uriniranjem po oltaru crkve Notre Dame de Paris, i drugim golišavo neukusnim i nemoralno provokativnim pohodima njenih članica, i kritikama francuskog Nacionalnog fronta, što je na Zapadu "cool", dok u Ukrajini podržava fašističke napade na antifašiste. Na fotografiji članica kontroverzne protestne skupine FEMEN u znak podrške piromanskom napadu na Dom radničkog sindikata u ukrajinskom gradu Odessi na Crnom moru, dana 2. svibnja 2014., i u znak pobjede paradira uzdignutom šakom, u stilu: Pokazali smo im što ih ide, ... to jest 150 ljudi, proruskih prosvjednika, koji su pobjegli od napada pristaša profašističkih snaga koje su u Kijevu došle u veljači 2014. na vlast u državnom udaru, prevratu i revoluciji, i sakrilo se u Domu sindikata, bilo je udavljeno, masakrirano, prebijeno, ustrijeljeno, ili je izgorjelo u zgradi koju su ukrajinske pro-vladine snage zapalile dok je policija sve mirno promatrala. Tako se vrti spirala nasilja i raste mržnja između ukrajinskog i ruskog naroda.


U sredini jedan od trojice oporbenih vođa, poslije prevrata novi ukrajinski premijer, Arsenije Jacenjuk, predstavnik tajkuna i Wall Streeta u Ukrajini, i nekadašnji stipendist zaklade Georgea Sorosa, čija je sestra članica Scijentološke tzv. Crkve u Kaliforniji, a kojeg je ukrajinskom narodu u revoluciji nametnuo State Department i diplomatkinja Victoria Nuland koja se proslavila izjavom "Fuck EU", i koja je na tiskovnoj konferenciji u Washington D.C. priznala da je američka vlada u prevrat u Ukrajini investirala 5 milijardi US$. Dok State Department u svojim godišnjim izvješćima o stanju ljudskih prava u svijetu svake godine neosnovano proziva Hrvatsku za fašizam, u Ukrajini otvoreno podržava (neo)fašizam


Bivša supruga nekadašnjeg ukrajinskog predsjednika Juščenka, vođe Narančaste revolucije, sponzorirane od Washingtona, na jednom fašističkom skupu u Sjedinjenim Američkim Državama

Za razliku od prijašnjeg rata u Europi, onog u bivšoj Jugoslaviji, odnosno u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, rat u Ukrajini ima potencijala da preraste u sukob između liberalnog Zapada (U.S.A. i EU) i Rusije, odnosno u Treći svjetski rat, (WWIII), iako papa Franjo s pravom kaže da Treći svjetski rat nije moguć, što je s moralnog i logičnog stajališta istina, jer bi to bio rat s uporabom atomskog oružja, u kojem se može uništiti cijeli svijet, odnosno istrijebiti ljudski rod u nuklearnom holokaustu, međutim, one mračne snage koje predstavljaju uzroke svjetskih ratova, tzv. međunarodni bankari, ne daju se voditi logikom niti moralom, nego ratnim profiterstvom i pohlepom za dostizanje svjetske moći. Naime, za vrijeme 'Jugoslavenske krize' 1991. godine, koja je prerasla u velikosrpsku agresiju na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, svjetska super-sila SSSR nije se umiješao iz prostog razloga što je došlo do sloma totalitarnog komunizma u Europi i raspada Sovjetskog Saveza, i krizom je isključivo upravljao liberalni Zapad, poglavito Washington, London, Pariz, i ujedinjena Njemačka, međutim, u Sirijsku krizu i Ukrajinsku krizu se izravno miješaju svjetske sile U.S.A. i Ruska Federacija, s tim da je obje krize prouzročio Washington koji je sa svojim saveznicima Izraelom i Kraljevinom Saudijskom Arabijom postao najveća prijetnja svjetskome miru.


Teroristi Islamske države Sirije i Levanta (Iraka), ISIL, koji u Siriji ruše vlast predsjednika Asada, kao i Washington, slavodobitno vijore svoje stijegove u osvojenom iračkome gradu Faludži, a nakon toga u polumilijunskom gradu Mosulu, centru naftne industrije u Iraku

Skandalozna, sramotna i nemoralna je izjava bivšeg britanskog premijera Tonya Blaira, navodno katolika, koji je nakon munjevitog rata islamističke, ekstremističke i terorističke organizacije ISIL u Iraku ustvrdio, da Washington i London nisu uzrok (najnovije) krize u Iraku u kojem je u vrijeme održavanja Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu počeo (novi) rat koji u ovoj napaćenoj zemlji Oca naroda, Abrahama, nije prestao od američke agresije i invazije iz 2003. godine, koja je izvedena pod lažnim motivom sprečavanja Sadamovog režima u proizvodnji nuklearnog oružja koje tamo nije nikada pronađeno, dok je arsenal biološko-kemijskog oružja irački diktator tajno dao uništiti nakon Prvog zaljevskog rata iz 1991. godine (vidi istragu od F.B.I. nad ratnim zarobljenikom Sadamom Huseinom) u zamjenu za ukidanje smrtonosnih ekonomskih sankcija Ujedinjenih naroda, samo što to zbog svog smrtnog neprijatelja Teherana irački vođa nije htio i smio objaviti kako ne bi došlo do neravnoteže odnosa snaga s Islamskom Republikom Iran kojeg je Sadamov Irak, inače, na mig Washingtona, napao osamdesetih godina i vodio osmogodišnji rat protiv Irana, a koji je mogao računati na šijitsku većinu u Iraku u odnosu na sunitsku manjinu koja je nosilac bombaških napada svih proteklih godina protiv marionetskog demokratskog šijitskog režima u Bagdadu.

Cilj borbene organizacije ISIL jest stvaranje islamske države u Iraku i Siriji (Levantu), a njezin vođa, ujedno i ratni zločinac, zove se Abu Bakr Al-Bagdhdadi. Za podsjetnik, ISIL glasi kao ogranak terorističke Al-Kaide (Al-Qaeda), i 'proslavio' se masakrima u Siriji nad ratnim zarobljenicima Asadove vojske i sirijskim civilima, sakaćenjima, odsijecanjem glava, i silovanjima, te pogromom nad sirijskim kršćanima. Logistiku ova teroristička organizacija dobiva od saveznika Sjedinjenih Američkih Država, Kraljevine Saudijske Arabije, i njezinog vahabitskog, ekstremističkog, totalitarnog i borbeno-ateističkog (bezbožnog) režima u Rijadu (vahabitski režim je u muslimanskim svetištima Meki i Medini dao uništiti sve muslimanske svetinje, od raznoraznih srednjovjekovnih džamija, (koje ISIL ruši i u Siriji), preko rodne kuće proroka Muhameda i dr., i na njihovom mjestu dao izgraditi trgovačke centre).


Ovako je Meka izgledala nekoć, a ovako izgleda u vrijeme nakon "11. rujna"



Zauzimanjem sjevernoiračkoga grada Mosula s pola milijuna stanovnika, koji predstavlja jedan od dva naftna centra u Iraku, ISIL je pokazao svoju snagu, i ozbiljnost namjere osvajanja vlasti, a cilj je slavodobitno umarširati u Bagdad i Damask, odnosno na njihovim ruševinama. (Mosulska nafta je jedna od najcjenjenijih na svijetu, i svojedobno je koncem 19. st. koncesiju za crpljenje mosulske nafte dobila Deutsche Banka AG od Osmanskog Carstva, što je dovelo do reakcije britanske vlade i Prvog svjetskog rata, koja ju je još tijekom Prvog svjetskog rata zaplijenila, umarširavši sa svojim postrojbama 1916. u Bagdad.) U Narodnoj banci u Mosulu teroristi su opljačkali 426 milijuna US$. Pored toga su osvojili teško oružje Iračke vojske, između ostalog pored oklopnih transportera i tenkova, najmanje jednu balističku raketu srednjeg dometa.


Pobunjenički borci islamističke organizacije ISIL u Siriji ubijaju zarobljene pripadnike Asadove vojske

Washington je, podupirući u Sirijskoj krizi naoružanu pobunjeničku oporbu neizravno podupirao i ISIL koji se tamo bori protiv Asadovog režima, ali je između pobunjenika i terorista došlo do raskola, i terorističke frakcije Al-Kaide, Al-Nusra fronta i ISIL su praktički porazile oporbene snage iz 'Sirijske oslobodilačke vojske', čiju emigrantsku vladu je, inače, priznao službeni Zagreb odnosno vlada Kukuriku-koalicije, (SDP i HNS-LD), i preuzele glavnu inicijativu protiv Sirijske vojske predsjednika Asada, međutim, doživjele su poraz od Sirijske vojske šijitske vojske Hizbalah iz Libanona, (koja je jedina na svijetu porazila izraelsku vojsku, i ima moćnog saveznika u Teheranu i Damasku), koje su u zajedničkoj ofenzivi oslobodile koncem 2013. i u prvoj polovici 2014. godine velike dijelove okupiranog teritorija Arapske Republike Sirije. Po priznanju viskog časnika jordanske vojske su američki časnici u Jordanu tajno obučavali dobrovoljce ISIL-a za rat u Siriji, a i na turskom tlu su postojali kampovi za obuku ove terorističke organizacije za rat protiv Sirije. O tome su pisali i Der Spiegel i The Guardian.
Za podsjetnik, Washington je uopće Arapskim proljećem potaknuo masovne prosvjede oporbe u Siriji, koji su poslije prerasli u oružanu pobunu, a u kolovozu 2013. godine izbila je Sirijska kriza koja je eskalirala u rujnu te godine kada je liberalni Zapad (NATO) na čelu s Washingtonom i njegovim saveznicima, među njima i službenim Zagrebom, prijetio ratom Siriji zbog napada međunarodno zabranjenim kemijskim oružjem (napad plinom) koji da je navodno počinio režim predsjednika Bašara al-Asada, međutim, već tada, kao i poslije, procurili su u javnost dokazi, pa i preko Ujedinjenih naroda, da predsjednik Asad nije zapovjedio niti počinio ratni zločin nad vlastitim stanovništvom, nego je napad kemijskim oružjem izveli pobunjenici koji su to smrtonosno oružje za masovno uništenje ljudi dobili od tajne službe Kraljevine Saudijske Arabije, i ono je u predgrađu Damaska, u Ghouti, eksplodiralo slučajno prilikom transporta iz jednog tunela, prilikom čega je poginulo najmanje nekoliko stotina civila; nakon toga je šef ove tajne službe, i de facto zločinac, kraljević Bandar bin Sultan, naglo dao ostavku, odnosno smijenjen je, vjerojatno na pritisak Bijele kuće, s obzirom da je ovaj nekadašnji saudijsko-arabijski veleposlanik u Washintonu za vrijeme „11 rujna“ i predsjednika Busha mlađeg skoro odveo Obaminu administraciju u Treći svjetski rat, jer je Rusija u Sirijskoj krizi čvrsto stala uz svog sirijskog saveznika Asada; nije isključeno da je Bandar bin Sultan umiješan i u terorističke napade od 11 rujna 2001. na New York City i Washington (Twinse i Pentagon), koji su po svemu sudeći predstavljali napad pod „lažnim stijegom“ (False Flag), dakle, instrumentalizirani oružani napad u kojemu napadači misle da izvršavaju ciljeve vlastite organizacije dok u stvarnosti konce u pozadini iza kulisa vuku druge sile koje posljedice napada iskorištavaju za vlastite ciljeve; tako su Sjedinjene Američke Države iskoristile „11. rujan“ za napad na Afganistan i Irak, iako talibanski režim nije bio umiješan u terorističke napade od „11. rujna“, jedino je pružao politički azil vođi Al-Kaide, Osami bin Ladenu, kojeg je, međutim, bio spreman izručiti Washingtonu, a režim Sadama Huseina nije ni na koji način bio umiješan u tragične događaje od „11. rujna“, naprotiv, Sadamov režim je žestoko progonio pripadnike Al-Kaide, da mu u dvorištu ne stvore islamsku državu. Asadov režim je pak na Bliskom istoku postao jedina laička vlast, i Sirija je jedina laička država u toj regiji, koju Washington ruši sa svojim ekstremističkim saveznicima, kao što su srušili laičku vlast u Libiji gdje je nakon toga nastao islamistički teror i građanski rat, kao poslije i u susjednoj afričkoj državi Mali, a bivši francuski konzervativni predsjednik Sarkozy ima veliki udjel u rušenju Gadafijevog režima, unatoč tome što je diktator Moamer Gadafi financirao njegovu predizbornu kampanju. Cilj rušenja je izazivanje kaosa kako bi se onda zavladalo na starorimskom principu „divide et impera“ („podijeli i vladaj“). Tu, dakle, opet nema logike, nego čisti interes za moći i kontrolom Bliskog istoka.
Vlada Sjedinjenih Američkih Država i njezini europski saveznici, među njima i vlada Republike Hrvatske, su prijetnjom rata Siriji počinili po međunarodnom pravu de facto ratni zločin, jer je zabranjeno prijetiti vojnom silom jednoj nezavisnoj državi, članici Ujedinjenih naroda, ako ista ne vrši agresiju na zemlju ili zemlje koje joj prijete, ili ako ne postoji zaključak (rezolucija) Vijeća sigurnosti UN. Međutim, nema joj tko suditi pred međunarodnim sudom za ratne zločine u Rimu i Den Haagu, s kojim upravlja liberalni Zapad. (Moskva je nedavno s pravom optužila Washington da instrumentalizira tijela Ujedinjenih naroda, tako i međunarodne sudove, a vrši i pritisak na agenciju za atomsku energiju da lažno optuži Iran za izradu i posjedovanje atomske bombe, iako o tome nema niti jednog jedinog dokaza).
U posljednjoj ofenzivi terorističke organizacije ISIL u Iraku je ovaj saveznik Kraljevine Saudijske Arabije počinio cijeli niz masovnih zločina i ratne zločine, ali je izostala žestoka osuda Zapada kao za vrijeme Sirijske krize kada je lažno optužen predsjednik Asad s kojim su zapadne vlade, inače, prije toga surađivale.

Ovdje pogledati video na Youtube o vojnoj paradi terorista, koji su na području Sirije i Iraka proglasili "Islamsku državu". Na vojnoj paradi u sjedištu terorista, u okupiranom sjevero-istočnom sirijskom gradu Al-Raki kojeg su proglasili za sjedište svog "kallifata", ekstremisti slavodobitno pokazuju balističku raketu srednjeg dometa, koja može nositi bojeve glave s kemijskim i nuklearnim oružjem; predstavnik org. ISIL već je najavio ispaljivanje iste na Izrael, "na kraju Ramazana" :



http://www.youtube.com/watch?v=fjvxHCY26rk

Nakon što su papa Franjo i ruski predsjednik Putin za vrijeme Sirijske krize spasili svijet od Trećeg svjetskog rata, i poradili na svjetskome miru, Sirija je Američkoj vojsci predala u cijelosti svoj arsenal s kemijskim oružjem kao uvjet odustajanja Washingtona od vojnog napada na Siriju, međutim, u novoj situaciji krize u Iraku, koja je izbila zbog osvajanja velikih dijelova iračkog teritorija od strane terorističke organizacije ISIL, Washington se na velika vrata vraća u Irak nakon što je predsjednik Obama 2012. povukao polumilijunsku američku okupacijsku vojsku iz te zemlje, i to zračnim napadima na teroriste koji su mu u susjednoj Siriji neizravni saveznici u rušenju Asada, i opet Siriji prijeti napad zapadne vojske, i to „usput“, na valu udara protiv ISIL-džihadista, za što se zalažu neko ratoborni kongresnici koji očito ne služe američkom narodu nego krupnom kapitalu - što je izdaja nacionalnih interesa.

Također je nakon smirivanja Sirijske krize uslijedilo zatopljenje odnosa između Washington i Teherana, prvi puta nakon Iranske islamske revolucije 1979. godine, i rušenja američkog saveznika u Teheranu, diktatora i cara Šaha Reze Pahlevija koji je, inače, na vlast bio svojevremeno došao u državnom udaru C.I.A. i britanske tajne službe, koje su s vlasti srušile prvog iranskog demokratski izabranog predsjednika Muhameda Musadeka zato što je ovaj nacionalizirao anglo-američke naftne tvrtke nakon što su ove odbile povećati udjel profita iranske države u crpljenju nafte, a nepravedni udjel je inače nastao tridesetih godina kada je britanska vlada s marionetskim režimom skolopila za Iran nepovoljan ugovor o koncesiji crpljenja iranske nafte.

Zapad od pada Berlinskog zida non-stop optužuje Teheran da navodno radi na proizvodnji svoje prve atomske bombe, ali nikada nije postojao niti jedan jedini dokaz, međutim, Zapad je radi ove optužbe ishodio u Vijeću sigurnosti UN čelične ekonomske sankcije protiv Irana. (Licemjerje u ovoj situaciji ogleda se u činjenici da Washington nikada nije zatražio od Izraela da pod kontrolu Ujedinjenih naroda stavi svoj arsenal atomskog oružja s kojim može istrijebiti iranski narod, niti je prijetio ratom Izraelu radi predaje njegovog arsenala kemijsko-biološkog oružja.) U novoj situaciji oko Iračke krize dolazi čak do suradnje Washingtona i Irana zbog suzbijanja terorističke organizacije ISIL u Iraku, što je u interesu obje zemlje, kao što je bio interes da Teheran i Washington surađuju za vrijeme Jugoslavenske krize kada je uz blagoslov Washingtona, i pomoć središnje tajne službe Sjedinjenih Američkih Država, CIA, hrvatska tajna služba HIS preko teritorija Republike Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu puštala islamističke borce džihadiste, i preko Irana naoružavala HVO i Armiju BiH, i to u uvjetima međunarodnog embarga na izvoz oružja u BiH, 1994. godine (nakon Washingtonskih sporazuma što su ih potpisali predsjednici Tuđman i Izetbegović, obnovivši na inicijativu predsjednika Clintona anti-velikosrpsku koaliciju iz 1991. koju su stvorili pravaški prvaci Ante Paradžik i Dobroslav Paraga čije je Hrvatske obrambene snage, (HOS), u Bosni i Hercegovini predsjednik Tuđman uništio radi podjele Bosne i Hercegovine s velikosrpskim agresorom. Uglavnom, pobjeda predsjednika Asada u Siriji pomaknula je težište krize u Irak, što je pak dovelo do nezamislive suradnje Washingtona i Teherana, iako i dalje nad Asadom visi Damaklov mač zbog moguće američke vojne intervencije u Iraku u obliku zračnih napada na ISIL, ali „usput“ i na Siriju, da se „dovrši posao“, koji je bio onemogućen ruskom inicijativom iz 2013. da Asad preda svoj arsenal kemijskog oružja u zamjenu za odustajanje Zapada od vojnog napada na ruskoga saveznika Siriju.

Čudnog li "diktatora" Asada koji je na demokratskim izborima dobio preko 11.000.000 glasova birača

Vlada Sjedinjenih Američkih Država ne priznaje demokratske izbore u Siriji, na kojima je pobijedio Bašar al-Asad, osvojivši preko 11 milijuna ili 88 posto glasova (točno 11.319.723 glasa), potvrdivši tako većinsku potporu naroda koju ima otpočetka Sirijske krize odnosno Arapskog proljeća kojeg je C.I.A. eksportirala u Siriju kako bi u toj zemlji dovela do promjene režima koji će biti odan Washingtonu, a ne svom narodu. Za razliku od toga licemjerno priznaje upitno demokratske izbore u Ukrajini na kojima je pobijedio tajkun i ratni profiter Porošenko (proizvođač i trgovac oružjem), a prije toga je u veljači 2014. u državnom udaru srušena demokratski izabrana vlada i predsjednik Janukovič, a koji je (državni udar) financiran od američke vlade, što je izravno dovelo do Ukrajinske krize, krize oko Krima, i rata u Ukrajini i Europi.

Dok licemjerno druge u svijetu proziva za fašizam, tako i u Hrvatskoj u svojim godišnjim izvješćima State Departmenta, Washington je u Ukrajini na vlast doveo fašiste i tajkune, lutke Wall Streeta. Ovisno o tome da li je, i u kojoj mjeri, neka vlada vjerna Washingtonu, ona je u očima Washingtona „demokratska“, ili pak „fašistička“ ako je „neposlušna“, bila demokratska ili nedemokratska. Tako je po potrebi Asad novi Hitler, ili Putin, iako su demokratski izabrani, ili pak prije njih Sadam Husein koji je bio diktator, i saveznik Washingtona, a nakon što je otkazao poslušnost postao je u očima zapadnog liberalnog tiska „mezopotamijski Hitler“. Svi su zločesti samo je Washington dobar, iako se od 1917. nalazi na krivoj strani.

Mirotvorac papa Franjo je u izjavi za španjolski list 'La Vanguardia' naglasio ne samo besmislenost postojanja Jugoslavije, nego i ukazao na činjenicu da je 75 milijuna mladih ljudi nezaposleno u Europskoj uniji, i skrenuo pozornost na izopačenost svjetskoga gospodarskoga sustava, prije svega zapadni, simboliziran bankarskim svijetom Wall Streeta na Manhattanu u gradu New Yorku, koji je prouzročio svjetske krize i ratove. U svojoj nepokolebivoj ustrajnosti u stvaranju i očuvanju mira u svijetu papi Franji je uspjelo do sada nezamislivo, naime, da u zajedničkoj molitvi okupi u Rimu palestinskog i izraelskog predsjednika, a prilikom svog službenog posjeta Palestini i Izraelu osvrnuo se na sramotni izraelski zid prema Palestincima koji je izgrađen na palestinskoj zemlji, kao i na bombaške napade u kojima ginu izraelski civili, i odrješito je odgovorio ratobornom izraelskom premijeru Banjaminu Netanjahuu na njegove provokacije oko Isusa Krista koji nije bio farizej ili židov nego Judejac, (I.N.R.I. - Jesus Nazarenus Rex Iudeorum).


Šefica Međunarodnog monetarnog fonda, (IWF ili MMF), francuska bankarka Christine Lagarde na tajnom sastanku Bilderberga u glavnom gradu Danske, Kopenhagenu, lipanj 2014. Izvor: Alles Schall und Rauch


Glavni zapovjednik vojno-političkog Sjevernoatlantskog pakta NATO za Europu, general Breedlove, potrčkalo Wall Streeta na tajnom sastanku Bilderberga u Kopenhagenu, 2014.


Šef špijunske agencije Sjedinjenih Američkih Država, N.S.A., general Keith Alexander na tajnom sastanku urotničke Bilderberg-organizacije u Kopenhagenu, 2014.


Henry Kissinger na tajnom sastanku privatne Bilderberg-organizacije u Kopenhagenu 2014. Ako Kissinger sudjeluje na konspirativnim privatnim sastancima, to je njegovo pravo, ali ako na tim sastancima sudjeluje šef tajne službe N.S.A., onda se postavlja pitanje kome general Alexander odgovara, bankarima s Wall Streeta ili američkom narodu.


Globalizam na djelu: Godišnjica razotkrivanja najvećeg špijunskoga skandala u povijesti kada je zviždač i bivši djelatnik N.S.A. i analitičar C.I.A., Edward Snowden, preko britanskog dnevnika The Guardian razotkrio strašnu istinu da N.S.A. prisluškuje cijeli svijet; korumpirani kongresnici-farizeji za Snowdena, koji je dobio politički azil u Rusiji, zahtijevaju smrtnu kaznu.


Spomenik poginulim bojovnicima IX bojne Hrvatskih obrambenih snaga - HOS, u Splitu, 2014.



Na domaćoj političkoj sceni lažna desnica (zločinačka organizacija HDZ i Ruža Tomašić) nude spas od crvene koalicije koja na planu gospodarstva nije ništa ostvarila, niti je privukla ijednu značajniju stranu investiciju, izigrala svoje birače lažima o 21 točci predizbornog programa, koje nije ispunila, provocirala hrvatske branitelje i žrtve velikosrpske agresije de facto protuustavnim uvođenjem srpske ćirilice u Vukovar i neka druga hrvatska mjesta koja su bila meta srpskog topništva i etničkog čišćenja u ratu, zatim gay-paradama troši znatna sredstva iz državnog proračuna, koji je, inače u suficitu od 2 milijarde kuna, iz kojega stotine milijuna kuna ide u džepove tzv. nevladinih organizacija koje su vladini doušnici i agitatori u destabilizaciji demokratskog i ustavnog poretka zemlje, produžena ruka liberalnog Zapada i batina u discipliniranju hrvatskog nacionalizma, a nacionalizam je inače odnio pobjedu na izborima za Europski parlament, 2014., posebno u Francuskoj pobjedom Nacionalnog fronta čiji je član bio Jean Michel Nicoliere, bojovnik Hrvatskih obrambenih snaga u Vukovaru, smaknut na Ovčari od strane velikosrpskog okupatora, i posmrtno odlikovan od predsjednika Josipovića. Međutim, predsjednik lažne ljevice odnosno lažne Socijaldemokratske partije, Zoran Milanović, proziva HDZ kao nevjerodostojnu stranku čije je vodstvo bilo uz pravomoćno osuđenog „veleizdajnika“ Ive Sanadera dok je izdao nacionalne interese; naime Sanaderovi ministri su u oporbi uredno saborski zastupnici koji hrvatskom narodu nakon Kukuriku-koalicije nude spas, što bi bilo smiješno kad ne bi bilo tragično. No, ni Zoran Milanović nema se čime pohvaliti, jer njegov SDP je pravni nasljednik zločinačke organizacije KPH odnosno SKH i SKJ, a obje vladajuće stranke, HDZ i SDP, u kojima se nalaze bivši komunisti iz bivše komunističke partije i Saveza komunista, sustavno izbjegavaju donošenje zakona o lustraciji bivših komunista koji su kršili ljudska prava za vrijeme totalitarne SFRJ, i velikosrpskih pobunjenika i četnika, i stoje uz rasprodaju hrvatskih dobara, i predstavljaju uzrok sloma hrvatskog narodnog gospodarstva, velike nezaposlenosti, i najvećih poreze u Europi, posebno PDV od 25 posto. Kada SDP zamijeni HDZ na vlasti, ili kada HDZ zajaše vlast na valu nezadovoljstva Račanovom partijom i Kukuriku-koalicijom, to znači da samo jedno zlo mijenja drugo, i da birači biraju manje zlo umjesto većeg, (kako tko već vidi), ali ostaje činjenica da biraju zlo. U tom smislu je tračak nade što se na slijedećim izborima možda vraća antikomunistička stranka HSP 1861. i njeni bojovnici koji su u Splitu podigli spomenik svojim suborcima poginulima u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i BiH, iz IX bojne Hrvatskih obrambenih snaga. Ako će Hrvati ikada poželjeti da Hrvatsku vode njeni branitelji, a ne bivši komunisti i udbaši, imati će možda opet priliku birati između dobra i zla, a ako opet iznevjere svoju vlastitu djecu, onda nema spasa ni njima ni njihovim unucima. Uglavnom, Paragini bojovnici su bili tu kada je zemlji bilo najteže, i opet su za dom spremni kada je zemlji najteže, dva puta u 20 godina, previše i za herkulesa.


Dobroslav Paraga, osnivač antikomunističkih i antifašističkih Hrvatskih obrambenih snaga, (HOS), i predsjednik stranke HSP1861., na otvaranju spomenika poginulim bojovnicima i hrvatskim braniteljima iz splitske IX bojne Hrvatskih obrambenih snaga, u Splitu, na Dan Europe i pobjede nad fašizmom, 9. svibnja 2014.
Izvor za sve tri fotografije iz Splita: Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma

CBK





Post je objavljen 18.06.2014. u 10:08 sati.