Marketing
Outsourcing...
Nikako da se smiri priča o tzv. outsoursingu oliti "vanjskom izvoru" u ovoj našoj priči - čistačica, kuharica, domara i ostalih "pomoćnih" radnih djelatnika našeg školskog, državnog i bolničkog aparata.
Navodno je nekim izračunima puno jeftinije ako se takvu vrstu rada, kao i recimo rentanje službenih automobila, pa čak i računovodstveni servis (i to velikih poduzeća) uzima na tržištu preko ugovora, a ne kao dio vlastitih resursa. Ovaj mi je izračun debelo sumnjiv, no valjda stručnjaci znaju. Čisti kapitalizam.
Doduše, u zapadnim zemljama uz jaku sindikalnu potporu i kvalitetan socijalni sustav nije problem prihvatiti posao u bilo kojem privatnom poduzeću jer će plaća biti ona ugovorena, sigurna isplata točnog datuma u mjesecu, te ako i čovjek ostane bez posla, neće baš gladovati i kopati po kantama za smeće. Ali unas... eeee... 
Kako je to bilo u našem poduzeću? Moram napomenuti da se taj tzv. outsoursing nije desio preko noći (kako bi to sad željela naša Vlada), već je odlazak određenog broja djelatnika tipa čistačica, kuharica, neka vrsta laboratorijskih djelatnika i sl. u mirovinu bio zamjenjen sa unajmljivanjem radne snage sa tržišta (čitaj: privatnik je preko određenih ugovora iznajmljivao dotične na način da smo mi za sat istih plaćali puuno više nego što su jadne žene dobivale kao plaću tj. sve su bile na minimalcu). I tako je to išlo više godina, s time da je omjer istih bio sve veći prema outsoursingu.
Čak se (u duhu socijalne osjetljivosti) plaćao i godišnji odmor istih tako da se unajmljivala druga osoba (i plaćala ona prva). 
Onda je u nekom trenutku došlo do ugovaranja radova - kvadrature koja se mora na dnevnoj/tjednoj bazi očistiti tako da izvođač daje svoja sredstva rada kao i kemikalije. O da - zaboravih napomenuti kako su se do tada i dalje nabavljala sredstva rada, detergenti za čišćenje, usisavači....
Tu je nastao kuršlus. Jer je ispalo da nam nisu potrebne - recimo četiri čistačice, već tri ili dvije.... i kako se u međuvremeno izgubilo "naša teta" u odnosu na neku nepoznatu ženu zaposlenu kod XY privatnika iste su bile dislocirane, poslane na nova radna mjesta (izvan naše kompanije) ili su jednostavno dobile otkaz. I da - sve su one više - manje na minimalcima. Radilo se o čistačicama ili kuharicama (koje bi ipak morale biti na nekom višem koeficijentu vezanom uz platni listić).
I još nešto - svi veliki natječaji na ovom našem malom hrvatskom tržištu donose tako niske izlistane konačne cijene - čak i neke koje su neekonomske, ali se po Zakonu o javnoj nabavi ne mogu kao takve poništiti, pa nakon što se dotični ugovori i potpišu, isti ti privatnici pokušavaju na sve moguće načine doći do ekonomike (koji uključuje i nove Mečke gazdi, njegovoj ljubavnici, a bome i djeci koja su obično punoljetna) i to na račun investitora i obavezno gorenavedene radne snage. Da vam sad ne spominjem da su zakonski penali na takve ugovore tako minorni da i kad prijetiš sa penaliziranjem ugovora, obično ti se smiju u lice.
Prema svemu što godinama gledam unutar kompanije, kao i vezano uz ugovaranje i konzumiranje raznih ugovora između moje kompanije i vanjskih prvatnih subjekata moram reći da sam jaako skeptnična prema izjavama Vlade o dobrohotnosti njihovih namjera u vezi outsoursinga.
No da se određene jedinice povežu na način da se unutarnjim preustrojima pokrivaju radna mjesta (npr. u vrijeme godišnjih odmora, dugotrajnih bolovanja i sl.) ako postoji višak radne snage na određenim lokacijama, makar u domeni pomoćnog osoblja teško da ima prostora. Čisto sumnjam da neki ravnatelj škole ili bolnice drži više od minimuma radne snage. Ili se varam???
Toliko od Rudarke. 
Post je objavljen 16.06.2014. u 18:48 sati.