Marketing
Dvadesetipeti dan
Subukia. Novi tjedan počeo je uz neodoljivo toplo vrijeme, do sada bez jedne kapi kiše. Mislim da je to prvi ovakav dan od kada sam stigao ovdje. Ranom zorom (pa i ne baš) sam se probudio, a nakon obilnog doručka i malo odmora krenuo prema sirotištu. Sunce me putem pržilo te je već vidljivo kako pomalo poprimam tamu put, iako samo lice, noge i ruke. Tijelo bojim se da će ostati još neko vrijeme bijelo.
Čim sam stigao bivam nakon dugog vikenda dočekan kao da me nije bilo godinu dana, a to tako izgleda da su se njih desetero (najotvorenijih) počelo višati po meni. Ubrzo uspostavivši red krenuo sam predavati engleski jezik, a svatko tko je uspio točno odgovoriti dobio je žvake. Budući da se putem nalazi jedan dučan uvijek stanem i kupim paket žvakačih guma (što komada Čunga Lungi) kako bi djecu mogao što bolje motivirati. Na taj način i danas uspijevam zadržati kontrolu i red. Nakon predavanja vrijeme je bilo za igru...prvo nogomet, pa onda ljuljačka, pa onda klackalica, a naposljtku i vrtuljak. Ubrzo su počele i prve svađe među mališanima tako da mi se u jednome trenutku našlo njih ukupno četvoro u krokodilskim suzama, razlog čemu mi ni sada nije jasan. Dok sve sve smirilo kucnulo je i vrijeme za ručak nakon kojeg je večina dijece (iz vrtića) otišlo kućama svojim, a ja ostadoh još neko vrijeme sa domcima nakon čega se ranije nego inače i pozdravljam sa njima do sutrašnjeg dana.
Na povrtaku doma ugledao sam (puno je reći) kolibu u kojoj se nalazi stol za biljar za kojim su nekoliko njih odigravali možda i desetu partiju dana, i sa kojima se naposljetku zadržavam u kratkom razgovoru. Iako sam imao namjeru krenuti dalje jedan od prisutnih me je izazvao na partiju biljara, koju sam ne znajući ova lokalna (ne)pravila uspio izgubiti. Po završetku partije uslijedila je meni ne očekivana ali jako zabavna situacija. Naime, nakon poraza bivam uvjeravan kako se partija koju sam upravo izgubio igrala za novce, i to pedeset ovdašnjih novaca (Kenyan Shilling) što bi u protuvrijednosti bilo oko četiri kune. Ne htjedoh dati gušta pa i nisam pristao na ovu jeftinu (u pravom smislu riječi) prijevaru, obečavši kako ću sljedeći put kad me dobro upoznaju sa pravilima rado odigrati i partiju za četiri kune (smile...). Iako sam u tom trenu postao prava cicija u njihovim očima, srdačno se pozdravljamo nakon čega sam i nastavio put doma. I evo me stigao sam. Još mrak nije pao pa ču vrijeme iskoristiti za partiju košarke koju ću sam sa sobom odigrati, poslije toga slijedi večera i gledanje svjetskog prvenstva.
Puno pozdrava u domovinu, pratite me i dalje, možda uskoro bude nešto i zanimljivije što će vas više zaintrigirati nego li ovi svakodnevni odlasci u sirotište, odnosno vrtić. Gledajući vijesti upravo doznajem kako se na obali Kenije nedaleko od granice sa Somalijom dogodio teroristički napad u kojem je pedesetak osoba ubijeno...taj dio države ću svakako izbjegavati u planiranju nekih dnevnih ili kračih izleta.
"Ako izgubite samopouzdanje, nemate više ništa za izgubiti."
- Victor Boiste
Subukia, 16.06.2014.
Post je objavljen 16.06.2014. u 16:51 sati.