Marketing
Neopisivo
Ludilo oko ovog prvenstva je zahvatilo sve, osim mene izgleda. Mlađa kćer(Tea) mi ide u vrtić sa zastavom, kapom, majicom.., naravno sve u hrvatskim bojama . Onda ono neočekivano pitanje na dan utakmice Brazil: Hrvatska.-Tata , danas bi u vrtić nosila zastavu Brazila!!
Nisam ništa odgovorio, pomislio sam Brazil će izgubiti ionako; moje procjene i ja; opet krivo.
U petak mi je došla Hana( starija kćer):-Tata, prošla sam sa pet. Uhvatio me neki ponos, kako ona pjesma navijačka ide; jedna riječ je dovoljna: NEOPISIVO. Bolest, palac i sva sra… su totalno ne važna, jer znam da i nakon mene ostajem na neki način ja kroz moja dva ponosa. San mi je da moje kćeri budu ponosne na mene . Kako da ih uputim dobro?Cilj mi je samo da i navedem da razmišljaju svojom glavom , da oblikuju i iznose vlastite stavove, da postanu dobri ljudi. Ne želim da me pamte po bolesti. Svjestan sam da zbog mene ni krive, ni dužne imaju drugačije djetinjstvo od ostale djece
Svatko od nas osjeti toplinu u blizini voljene osobe . Hana i Tea mi daju vjeru, jer znam da je svaki osmijeh ta dva prekrasna biča, naprosto NEPROCJENJIV.
Post je objavljen 15.06.2014. u 17:11 sati.