Malo sunce , malo kiša. Moje raspoloženje tako se mijenja. Nema jednu ravnu liniju. Ne glumim sreću ako je ne osjećam, ako je osjećam onda to zna i ''cijeli svijet''.
Isto tako je i sa tugom. Možda na takav način se izlažem povredi sebe, ali drugačije ne znam. Učim i učiti ću cijeli život plesati na kiši, pokazati emocije, svoju reakciju na sretne i tužne dane. Ima dana kada sama sa sobom pričam. Kada odvojim za sebe ''5 minuta'' i borim se svojim osjećajima. Slaba jesam kad se radi o drugima, ali se trudim unijeti malo sunca u njihov život iako se moj u tom trenutku raspada. Samim tim obradujem i sebe , koliko god to trajalo, pa makar i samo minutu, imam osmijeh na licu koji je iskren. On više vrijedi nego bilo koje ''zlato''.
Post je objavljen 13.06.2014. u 21:12 sati.