Da je to prvenstvo makar zimi, onda bi mogli imati zatvorene prozore i onda ne bi čuli urlike neandertalaca u kafiću dole, i onda bi mi samo eventualne bombe i petarde išle na živce, tu i tamo, ako bi pao koji gol, i ne bih morala znati da je postojala neka šansa, šesnajsterac, deveterac, kurac, palac.
Iako, već je gotovo, hrvati mogu skapati od gladi i ostalih boleština i neimaština, uspjeli su u svojem tisućljetnom snu, zabili su prvi gol na entom svjetskom prvenstvu i sad im nema ravnih.
Bilo bi previše lako kada bi ih samo tako pomeli i spustili na zemlju, i kada bi morali krotko živjeti svoje živote i raditi svoje poslove, ovako će još neko vrijeme živjeti u svojim oblačkima da su neki kurac u svijetu.
Na poslu me već ubiše navijačkim pjesmuljcima, idiotskim radijskim komentarima, predviđanjima, nagađanjima, kockicama, kockicama, bezbroj jebenih i na svako govno nakeljenih kockica, a jedva da je počelo. Treba preživjet još tih mjesec dana... no, sreća da ne radim u konzumu, onda bih, pored svega, još morala biti i hodajuća reklama sveopćeg debilizma, ovako, makar, mogu se obuć kako želim, i mogu trenirati živce, duhovnost, odvojenost od svijeta, sve one mudre izreke, sve meditativne vježbe, svemu tome došlo je vrijeme da se upotrijebi baš sada, budi u svijetu, ali ne budi od svijeta, i tako to.
Mužjak gleda neki film. On se je još onomad zarekao, ako hns ne kazni onog ustašu, da on neće više nikad gledat travnjake po kojima se motaju neke crvene kockice, jer ako ga naši ne kazne, to je onda javno priznanje da živimo u zemlji ustašluka, a to nije zemlja u kojoj on želi živjet. Možda prestrogo s njegove strane, ali ipak, svak` voli vjerovat u neke svoje ideale. Isto kao što neandertalci u kvartu žele vjerovat da je hr, samo radi nekih tamo preplaćenih dlakavonogih trčakarala, neki kurac u svijetu, tako i mužjak želi vjerovat da radi i živi u zemlji koja nije neka tamo zatucana, ustašoidna, homofobna tvorevina, nego... ono, nešto moderno i otvoreno, nešto u čemu njegov trud ima smisla. Pa onda dobije šamar svojem vjerovanju. Pa se onda duri.
Moje vjerovanje nije tako ružičasto. Nikad bilo.
U kvartu je zavladala mrtvačka tišina. Nema više urlikanja ni pucanja.
Eh, kad bi potrajalo...
Post je objavljen 12.06.2014. u 22:10 sati.