Ok, eto prvenstva. Ok, eto utakmice. Ok, eto igra Hrvatska. Neka gleda koga zanima, a koga ne zanima neka radi nešto drugo, npr. Urban kaže – umjesto utakmice slušajte poeziju danas u 22,05. I OK. Međutim, ne može to ostati samo na ovome OK, barem ne u bari kao što je Hrvatska. Ne, to se mora pretvoriti u rat. Stoga kopiram tekst kojeg sam danas pronašla. Ono što je zanimljivo jest da je autor iskoristio termin – tofu konjić mudrosti. Dakle, sasvim je jasno na koga se ovdje misli. Opet stereotipi, opet jebada, opet sranja. Drukčije ne ide jer većina ne zna nego tako, stvari trpati u ladice. Ovim zapravo pokazuje da je u istom rangu kao i oni protiv kojih se buni. Hih, hik, pa živjeli!
Evo dakle toga teksta:
Evo ga opet. Koji god sport, koje god prvenstvo, uvijek se pored mene nađe onaj jedan koji je "iznad sporta i sličnih poganskih, intelektualno nezadovoljavajućih manifestacija u kojma majmuni trče za loptom i dobivaju milijune", i troši silnu energiju ne bi li svima (ne)zainteresiranima objasnio točno koliko je iznad nas koji ćemo pratit tu manifestaciju. Nije bed, ne moraš ti gledat nogomet. Kaj se mene tiče, baci telku u smeće u znak protesta. Al nemoj meni kvarit raspoloženje i mislit da si intelektualno superioran jer se ne baviš glupostima kao što je sport. Ak ti se ne sviđa Svjetsko prvenstvo, sjedni na svog kafkijanskog tofu konjića mudrosti i odjaši s njim u šumu, pa tamo na lutnji sviraj čeznutljive sentiše i žali se vilenjacima da je svijet otišo u kurac jer ljudi masovno prate nogomet, a ne kronike mladih šahista iz Đurđevca. I onda kad te vilenjaci odjebu jer si dosadan, sjedni ispod drveta datulje, ispleti goblen sa motivom hipsterske dunje s ormara i učlani se u društvo za borbu protiv peronospore vinove loze. I pusti mene da vičem HRVATSKA u miru.
Post je objavljen 12.06.2014. u 15:35 sati.