Marketing
Dvadeseti dan
Subukia. Deset sati se približilo i mrak je u tami progutao sve oko mene. Ona beskrajna tišina se ponovno čuje. Danas sam preskočio odlazak u sirotište te sam se uputio u razgledavanje grada Subukia i okolnih znamenitosti, pri čemu svakako izdvajam ovdašnje svetište blažene Djevice Marije. Isto se nalazi na planini iznad grada, put do gdje je trajao skoro sat vremena vožnje motorom. Sam put me je proveo kroz ovdašnja sela i naselja koji su uglavnom raštrkani po širokoj dolini.
Svetište je kao što sam imao čuti svake subote prepuno hodočasnika sa područja cijele Kenije budući da se vjeruje kako su se ovdje u povijesti događala određena ukazanja. Nešto poput onoga u Međugorju. Trenutno je na području svetišta u izgradnji ogromna crkva koja me svojim gabaritima podsjeća na koloseum ili stadio. Iako gradnja traje već šestu godinu za redom građevina ni blizu da je gotova i očekuje se kako će sami radovi trajati možda još i toliko godina. Priroda je zapanjujuća, pored brojnih poljoprivrednih zemljišta gdje seljani uzgajaju kukuruz ovdje se nalaze mnoge šume eukaliptusa koji svojom krošnjom stvaraju dovoljno hlada za pokoje manje selo. Tijekom boravka na području svetišta popeo sam se približno na vrh planine gdje se nalazi izvor vode kojim se nekolicina naselja u nizini opskrbljuju vodom za piće.
Bez obzira što mi biva rečeno kako je voda za piće, istu nisam imao volje probati kako sutrašnji dan nebi proveo sa nekakvom crijevnom virosom ili sličnim meni trenutno neprihvaljivim stanjem. Iako sam se prije puta opskrbio sa nekolicinom lijekova za razno razne situacije, u neposrednoj blizini se nalazi Health Center, svojevrsna ambulanta gdje je moguće dobiti po koji medikament, naročito ukoliko se zaraziš malariom za koju ovdje tvrde da je bezaslena i da se ukoliko rano dijagnosticirana brzo izliječiti. Hvala, nebi se rado na sebi uvjeravao.
Poslije razgledavanja sirotišta put nas je odveo u središte grada, u središte zbivanja ovdašnjeg područja. Mnoštvo ljudi neposredno nakon moga silaska sa motora biva iznenađena mojom prisutnošću u gradu u kojem sam (upotpunosti siguran) danas bio jedini bijelac. Reakcije na mene i moj fotoaparat su uglavnom bile pozitivne, ljudi su veselo pozdravljali i znatiželjno gledali, iako sam imao i bliski susret sa jednom gospođom poradi koje sam se prvi put nakon dvadesetdana puta uspio poprilično živcirati.
Moguće iritirana činjenicom da sam šetajući gradom nastojao isti uslikati iz raznih perspektiva, gospođda mi je u bezobraznom tonu prišla kako bi me upozorila da mi nije dozvoljeno slikati ukoliko nemam dozvolu, a dozvolu koju sam u mogučnosti kupiti kod nje za skoro milijuna ovdašnjih Shillinga. Srdačno me nasmijavši ista je počela biti skoro pa rastrojena te me je prijetećom gestikulacijom pokušala otjerati sve dok nisam, a buduči da sam htio razumiti sve što mi gospođa želi reći, telefonom nazvao nočnog čuvara koji je uskoro i stigao iz obližnje uličice gdje je išao u nabavku određenih djelova za motor. Ugledavši njega gospođa je promijenila način komuniciranja te me je pokušala uvjeriti kako nije mislila da trebam dozvolu već da se samo htjela našaliti. Da svakako. Nastavio sam naravno slikati sve i svašta primjetivši kako, iako je svugdje oko mene kaos, sve funkcionira kao po špagi. Valjda su ljudi ovdje toliko naviknuti na kaos da bez njega kao da im nešto remeti mir.
Popodne sam proveo čitajući neko štivo kojeg sa sobom nosim još iz Katra, a uspio sam napokon i pogledati vijesti na hrvatskom jeziku što mi je dodatno ulijepšalo ovaj dan. Kako se bližim kraju ovoga posta htio bi nakratko obraditi i četvrtu po redu temu vezano uz pripremu putovanja, a to su prethodno spomenuti lijekovi.
4. Lijekovi: Pored cijepljenja kojeg ste prije puta trebali po meni obaviti, bitno je kako na put u daleke egzotične destinacije sebe opskrbite sa nekolicinom lijekova kojima bi u hitnim slučajevima mogli izbječi neugodne situacije. Među bitne lijekove svakako ubrajam one za liječenje crijevnih tegoba budući da su iste jako češte kad putujete u egzotične destinacije. Razlog tome su među ostalim voda i hrana, odnosno bakterije koj se nalaze unutar istih, a na koje nismo naviknuti poradi čega je vrlo izvjesno kako će nam iritirati probavni sustav. Svakako potrebnim cijenim i kvalitetan antibiotik kojim ćete biti u mogučnosti efikasno izlijeličiti neke npr. teže oblike upala. Nadalje bitnim cijenim da na put ponesete tablete protiv mučnine, protiv bolova, kapi za uši, sredstva protiv dehidracije, desinficirajuća sredstva i antibiotske kreme za površinske rane, flastere, zavoje i komprese, ali i sterilne igle i šprice. Potonje navedeno je jako bitno budući se u zemljama trećeg svijeta često dogodi da se iste igle koriste nekoliko puta, naročito na ruralnim područjima, a što može imati za poslijedicu da se zarazimo pa i bolestimz a poput Hepatitisa, zadnje što nam treba na putu.
Došao je kraj i ovom postu, sutra držimo palce gore našim momcima u Brazilu. Mirne snove!
"Čovjek će se s vremena na vrijeme spotaknuti o istinu, ali većina njih će ustvari nastaviti hodati kao da se ništa nije dogodilo."
- Winston Churchill
Subukia, 11.06.2014.
Post je objavljen 11.06.2014. u 20:35 sati.