Mjesec obasjava put kojim hodam prema njemu.
Osmjeh nosim na licu.
Negativne misli ne lutaju ovom ludom glavom.
Vidim ga iz daljine, srce mi lupa
od sreće i ljubavi.
Svaki njegov korak prati moj.
Približavamo se, napetost raste, drhtim.
Zagrlim ga, počnem plakati od sreće.
Ne želim ga pustiti, želim zaustaviti vrijeme.
Želim osjetiti njegovo srce koji mi govori:
''Volim te''!
Sjedimo na klupici, razgovor traje i traje.
Gledam ga očima punih ljubavi.
Smijem se, istovremeno pustim suzu.
Dotakne mi lice, obriše suzu govoreći potiho:
''Vratiti ću se, obećavam''!
Moj osmijeh nije više jednak onom prvom.
Znam da će vratiti, ali čekanje me boli.
Koliko sam bila sretna, toliko sam sad tužna.
Pokušavam ostaviti osmijeh na licu, da me takvu pamti.
Puštam ga iz zagrljaja, njegovu ruku koja drhti kao moja.
Udaljavamo se, još veća tuga me drži.
Ne vidim ga, srce slabije čujem.
Njegov korak ne osjetim.
Pogledam u nebo, nasmiješim se.
Širom otvorim oči pune suza,
znajući da je tu, pod istim nebom.
Post je objavljen 10.06.2014. u 21:11 sati.