Prislini, da tako kažem, godišnji, za koji nisam znao do petka, a i tada još nije bilo sto posto sigurno, znao sam da ću morati provesti u šetnjama po nesnosnoj vručini. Što zbog stvari koje sam morao obavljati kod svoje doktorice, koja je u Velikoj Gorici, što zbog dermatologinje kod koje idem čak do Zaprešića, jer u ovim Zagrebačkima trebam čekati sto i par godina. Tako sam danas, prisiljen odlasku po potrebnu dokumentaciju u V.Goricu snimio usput još malo ljepota svoga rodnog grada.
Krenuo sam od Pučkog otvorenog učilišta na Zagrebačkoj cesti.