....neka obična želja roditelja mog, dovede me na ovaj svijet. nepotrebno, jer ni to ispunila nisam. od kakvog čudnog materijala neslomljivog materijala me istesalo. napravljena bez kalupa, bez mogućnosti da se ikad vratim. čak ni suze ne znam spojiti da teku iz očiju duše. bol stopiti u jauku i kriku nemoćnosti. bože i ti stvori stvora, ni nalik prilici i slici tvojoj. kao stijena o koju se more razbija i bježi, natrag da potraži novu snagu. Razbiti je ni bol, ni tuga, ni samoća ništa ne može. Postojana bez čvrstine u nepregledu života.
Bila je jedna a sada su četiri..............oprosti mi svijete što nisam ista.................
Post je objavljen 10.06.2014. u 16:18 sati.