Otkad je bez njega, uglavnom obitava u tom prizemlju. Mala se ljetna kuhinjica preobrazila u cijelosezonski boravak. Kat je uređeniji, udobniji. Ali, previše je prostora.
- Pusto mi je gore.
U skučenom prostoru osjeća se manje sama.
Ovo je proljeće donijelo gosta. U kuhinju ulijeće lasta. Točnije, prvi su dan stigle čak tri brbljavice u kostimićima pingvinskih boja. Poredale se pod stropom na komadić nekakve metalne cijevi preostale od starog sustava grijanja. I razgalamile se kao prodavači na tržnici. Udomaćeno, kao da su oduvijek tamo. Kada su se tako do sita napričale, jednostavno su odlepršale. Ali jedna je od njih nastavila s redovnim posjetima. Doleti svako malo i spusti se na onu cijev. Pa cvrkuće.
Ona sjedi za stolom i smije joj se.
- Evo je opet, gle!, evo je :)
Ptica gleda u nju, uz cvrkut izvija vrat i maše glavicom lijevo-desno, kao kad ljudi gestikulacijom žele naglasiti rečeno u žaru pojašnjavanja. I cvrkuće...
Nakon nekoliko minuta odlijeće, pa se iznova vraća. Ne donosi slamke, ne gradi gnijezdo. Ne traži hranu. Samo dolazi.
Ostavlja joj otvorena vrata, čak i kad je prohladno. Noću i otvoren prozor.
- Ne smijem zatvorit, neće moć' lastavica.
Čuje se kratak lepet krila i ona opet skida naočale za čitanje, okreće glavu gore prema gošći i po ne znam koji put danas, iznova je jednako iznenađeno dočekuje glasnom radošću - Evo je, evo je opet! :)
Post je objavljen 09.06.2014. u 10:22 sati.