Držao je zastavu iza leđa sa visoko podignutim rukama kao Blanka Vlašić ili Sandra Perković nakon osvojene zlatne medalje na velikom natjecanju, još je samo nedostajalo da otrči par krugova zaogrnut zastavom. Klečao je i ljubio pod zagrebačkog aerodroma (što je u nekim medijima preneseno kao ljubljenje hrvatske zemlje nakon izlaska iz aviona). Držao je govor o vjeri, obitelji, Isusu Kristu, hrvatstvu, miru u Ukrajini i Siriji, Bogorodici, majci i ženi. Plakalo se, pjevalo se, skandiralo se “za dom”, dijelile su se majice sa njegovim likom. Kao da se radilo o dočeku vjerskog lidera, sportske ili estradne zvijezde.
Dočekali su ga skoro pa zaboravljeni političari, zvijezde ekstremne desnice, koje se sve rjeđe mogu vidjeti na televizijama sa nacionalnom koncesijom, pa im je ostalo da se pojavljuju na opskurnim televizijama kao što su Z1 ili nekadašnji OTV. Bilo je tu i povjesničara revizionista, otvoreno sklonih ustaškom pokretu, kao i akademika, Tuđmanovih humanitaraca, a okupljanje nije moglo proći bez predstavnika branitelja te jakih snaga Crkve predvođenih jednim biskupom.
Čovjek koga su svi oni dočekali je Dario Kordić, ratni zločinac, osuđen na 25 (odradio nepunih 17) godina zbog zločina nad Bošnjacima u Ahmićima 1993. Za vrijeme rata devedesetih je davao izjave kojima je širio mržnju te podsticao zločine, a kao utjecajan političar je zločine i naređivao. Kad zločinac odsluži kaznu očekivalo bi se da ga dočeka obitelj i da se skloni u mišju rupu i izbjegava javnost. Ali ne na ovim prostorima (na ovim prostorima lijepih stvari ima kao što bi to rekli dečki iz Hladnog piva), gdje takve dočekuje nekoliko stotina ljudi.
Zašto su ga svi oni dočekali? Neko će reći zato što misle da je nedužan i nepravedno osuđen, no ja ne mislim tako. Mislim da su ga dočekali, mada to neće priznati i javno reći, baš zato što znaju da je kriv, i što podržavaju zločine za koje je centralna zvijezda dočeka odgovorna, poprilično sam siguran da sva ta gomila na dočeku podržava zločine iz razloga jer su napravljeni nad pripadnicima druge nacije i vjere, i u suprotno me niko ne može ubijediti. A da se ne lažemo bilo bi i više ljudi na dočeku da su smjeli doći svi oni koji su htjeli, došla je tek ekstremna desnica, a došla bi i mainstream desnica (odnosno parlamentarna desnica) ali bi to značilo dobijanje novih packi od EU partnera.
No cijeli taj “veličanstveni” skup je ipak sabotiran, nepoznati pojedinac, koji se nalazio usred te gomile je Kordiću dobacio da je sotona i ubojica, te je jedva izbjegao linč i nekako izvukao živu glavu. Da li se taj nepoznati pojedinac slučajno našao u rulji te dobacivao zločincu ono što ga spada ili je to ranije isplanirao ne znam. Ali znam da mu se iskreno divim, jer bez obzira bilo to planirano ili ne, trebalo je jako puno hrabrosti to napraviti. Iskreno rečeno ja ne bih imao toliku hrabrost doći u sred rulje obožavatelja zločinca i u lice mu reći istinu, jer reći ubojici da je ubojica je definitivno istina, jer to znači gotovo sigurne batine a možda i nešto još gore od toga.
Dobar dio medija je taj istup hrabrog pojedinca nazvao incidentom, a da pri tome taj cijeli sramotni skup nije nazvan incidentom, valjda je to očekivano, ako već nije normalno i civilizacijski. Gledajući snimke dočeka, poželio sam a se sve to pretvori u epizodu “Zone sumraka” i da se nekim neobjašnjivim fenomenom cijeli skup iznenada nađe recimo u 50-im godinama na tom istom mjestu okruženim jakim snagama milicije, a znamo kakva je bila narodna milicija tih godina, i da ih sve privede i malo propusti kroz šake. Ali lako je ovo napisati i poželjeti doma za računalom, trebalo imati muda i suprostaviti se rulji na Plesu tog 6.06.2014. I zato još jednom iskazujem poštovanje nepoznatom pojedincu koji je to napravio, svaka mu čast!
Post je objavljen 08.06.2014. u 17:13 sati.